Fundar 24 Resultados para: Išla
Odatle je išla k Luzu, k južnom obronku Luza, to jest Betela; spuštala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je južno od Donjeg Bet-Horona. (Jošua 18, 13)
A odatle je išla opet prema istoku, na Git Hefer i na Ita Kasin, izlazila na Rimon i vraæala se do Nee. (Jošua 19, 13)
Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuæa ljudi poðe za njim, a išla je s njim i Debora. (Knjiga o sucima 4, 10)
A ona petorica što bijahu išla izviðati zemlju rekoše svojoj braæi: "Znate li da u ovim kuæama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što æete raditi." (Knjiga o sucima 18, 14)
ona petorica što su išla izviðati zemlju uðoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a sveæenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi. (Knjiga o sucima 18, 17)
Kad stiže Joab i sva vojska što je išla s njim, javiše Joabu da je Abner, Nerov sin, bio došao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u miru. (Druga knjiga o Samuelu 3, 23)
Tada Tamara uze prašine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vièuæi glasno dok je išla. (Druga knjiga o Samuelu 13, 19)
I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode èetama ni stoci koja je išla za njima. (Druga knjiga o kraljevima 3, 9)
Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u èetama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova. (Druga knjiga Ljetopisa 26, 11)
Ondje bijaše Jahvin prorok po imenu Oded; izašao on pred vojsku što je išla u Samariju i rekao: "Gle, Jahve, Bog vaših otaca, razjario se na Judejce i zato ih je predao u vaše ruke te ste ih gnjevno pobili da je do neba doprlo. (Druga knjiga Ljetopisa 28, 9)
Holoferno naredi svojim stražarima da je u tome ne ometaju. Ostala je tako tri dana u taboru. Noæu je išla u dolinu Betulije i umivala se na studencu u taboru. (Judita 12, 7)
Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)