Fundar 443 Resultados para: Njegovu

  • TÓa tko bijaše na vijeæanju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao rijeè njegovu? Tko ju je shvatio te je može objaviti? (Jeremija 23, 18)

  • I svi æe narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne èas te i njega ne upokore moæni narodi i veliki kraljevi. (Jeremija 27, 7)

  • Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govoreæi: "Upregnite se u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da ostanete živi. (Jeremija 27, 12)

  • Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oèi tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih! (Jeremija 32, 19)

  • moæi æe se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te više neæe imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i sveæenicima koji mi služe. (Jeremija 33, 21)

  • Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu braæu i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca (Jeremija 35, 3)

  • Tada dostojanstvenici rekoše kralju: "Ovoga èovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve rijeèi pred njima govori. Pa taj èovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast." (Jeremija 38, 4)

  • I kralj babilonski dade u Ribli pred oèima kralja Sidkije zaklati djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odliènike judejske. (Jeremija 39, 6)

  • "Poznajem ja obijest njegovu - rijeè je Jahvina - laž njegovih rijeèi, laž djela njegovih! (Jeremija 48, 30)

  • Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit æu kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga. (Jeremija 50, 18)

  • I vratit æu Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede. (Jeremija 50, 19)

  • Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siðu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove! (Jeremija 50, 27)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina