Fundar 254 Resultados para: grada
Iz njega doista uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. Žeða æe ih skonèati i oni æe predati grad. Mi æemo se onda sa svojim èetama popeti na obližnje gorske uzvisine pa na njima postaviti stražu da ni jedan èovjek ne izaðe iz grada. (Judita 7, 13)
Potom otpusti narod, svakoga u njegovu èetvrt. Ljudi odoše na zidove i kule svoga grada, a žene i djecu poslaše njihovim kuæama. Ali u gradu bijahu krajnje potišteni. (Judita 7, 32)
Uputiše se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu naðoše Oziju s gradskim starješinama Habrisom i Harmisom. (Judita 10, 6)
Otvoriše joj, pa Judita iziðe sa sluškinjom. Ljudi su je iz grada pratili pogledom dok se spuštala brdom i dok je poprijeko prelazila podoljem. Onda je više nisu vidjeli. (Judita 10, 10)
Kako graðani zaèuše njezin glas, požuriše se do vrata svoga grada i pozvaše starješine gradske. (Judita 13, 12)
Èim zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko maši svog oružja i svi hrabri muževi neka izaðu iz grada. Izabrat æete im voðu kao da tobože hoæete siæi u ravnicu, na asirske predstraže. Ali neæete siæi. (Judita 14, 2)
U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvrðavi grada Suze, (Estera 1, 2)
Kad je prošlo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palaèe sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvrðavi grada Suze, od najvišega pa do najnižega. (Estera 1, 5)
Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvrðavi grada Suze, u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, èuvara žena. On æe se pobrinuti za njihovu njegu. (Estera 2, 3)
U tvrðavi grada Suze bio je neki Židov koji se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, iz plemena Benjaminova. (Estera 2, 5)
Kako se zaèu za kraljevu rijeè i njegovu naredbu, mnogo se djevojaka sabra u tvrðavi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedoše i Esteru u kraljevu palaèu, pod nadzor Hegeja, èuvara žena. (Estera 2, 8)
Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuèe kostrijet, posu se pepelom i proðe posred grada kukajuæi glasno i gorko. (Estera 4, 1)