1 Elizej reèe tada: "Èuj rijeè Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra æe u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenog brašna za šekel.'"
2 Dvorjanik, o èiju se ruku kralj oslanjao, odgovori èovjeku Božjemu: "I kad bi Jahve naèinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej odgovori: "Vidjet æeš svojim oèima, ali neæeš jesti."
3 A pred gradskim vratima bijahu èetiri gubavca; rekoše oni jedan drugome: "Zašto stojimo ovdje i oèekujemo smrt?
4 Ako odluèimo uæi u grad, glad je u gradu te æemo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet æemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeðimo u aramejski tabor: ako nas ostave na životu, živjet æemo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet æemo!"
5 U sumraèje, ustavši, krenuše odande u aramejski tabor. Stigoše do ruba tabora, i gle - ondje nikoga!
6 Jer je Jahve uèinio te se u taboru aramejskom èula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su meðu sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas."
7 Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje šatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaše. Pobjegli su da iznesu živu glavu.
8 Kad su gubavci, dakle, došli do ruba tabora, uvukoše se u jedan šator. Pošto su se najeli i napili, uzeše odande srebro, zlato i haljine pa odoše da ih sakriju. Vratiše se onda pa uðoše u drugi šator: uzeše plijen iz njega te odoše i sakriše ga.
9 Rekoše tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Današnji je dan pun dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako doèekamo jutro, bit æemo krivi. Zato poðimo! Javimo dvoru novost."
10 I vratiše se, pozvaše gradsku stražu i javiše: "Otišli smo u tabor aramejski, a ondje nigdje èovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a šatori ostavljeni kakvi jesu."
11 Stražari viknuše i dojaviše u unutrašnjost dvora.
12 Kralj ustade noæu i reèe svojim èasnicima: "Ja æu vam objasniti što su nam uèinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izišli su iz tabora i sakrili se u polju, misleæi: veæ æe oni iziæi iz grada, a mi æemo ih žive pohvatati i uæi u grad."
13 A jedan izmeðu njegovih èasnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima æe biti kao sa svim mnoštvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Pošaljimo ih pa æemo vidjeti."
14 I uzeše dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govoreæi: "Idite, izvidite!"
15 Išli su za njima do Jordana; put bijaše sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiše i obavijestiše kralja.
16 I narod iziðe i uze pljaèkati aramejski tabor: i bijaše mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenoga za jedan šekel, prema rijeèi Jahvinoj.
17 Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o èiju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijeèi što ju je rekao Božji èovjek kad mu kralj bijaše došao.
18 Dogodilo se kako je èovjek Božji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit æe dvije mjere jeèmenoga brašna za šekel i mjera finoga brašna za šekel."
19 Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve naèini i okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš?" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet æeš svojim oèima, ali neæeš jesti."
20 I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije.
Versículos relacionados com Druga knjiga o kraljevima, 7:
2 Kraljevi 7 bavi se oslobađanjem Samarije od gladi koje su Sirijci nametnuli božanskom intervencijom. Poglavlje započinje proročanstvom proroka Elizeja da će u gradu biti velika zaliha hrane. To se događa kroz strah koji Bog nameće Sirijcima, koji napuštaju zalihe i bježe. Četiri gubavca, isključena iz grada, pronalaze blago koje su ostavili Sirijci i dijele vijesti sa Samaritanima, koji napokon uživaju u obilju. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u 2 kraljeva 7.
Psalam 33:18: "Ali Gospodinove oči su na onima koji ga se boje, nad onima koji čekaju njegovu milost." Prorok Elizej vjeruje Božjoj intervenciji da spasi narod Samarije od gladi, a to je samopouzdanje pojačano sigurnošću da je Bog svjestan onih koji ga se boje i čekaju njegovu milost.
Izreke 21:1: "Kraljevo srce je poput potoka vode u ruci Gospodnje; on ga nasloni gdje god želi." Božanska intervencija u Samarijskoj situaciji demonstracija je Božje moći i suvereniteta, koji je u stanju utjecati na čak i vladare stranih naroda da ispune svoje svrhe.
Izaija 33:6: "I postojat će stabilnost u vašim vremenima, obilje spasenja, mudrosti i znanja; i strah od Gospodina bit će vaše blago." Obilje koje dolazi u Samariju nakon bijega Sirijaca znak je Božje dobrote i brige prema svom narodu koji može uživati u stabilnosti i spasenju.
Jeremiah 51:10: "Gospodin je upalio našu pravednost; dođi i na Sionu proglasio djelo Gospodinovo, naš Bože." Otkrivanje blaga koje su Sirijci ostavili gubavci svjedočanstvo je Božjeg djela da oslobodi svoj narod od gladi i ugnjetavanja.
Ivan 6:35: "Isus im je rekao: Ja sam kruh života; onaj koji dolazi k meni neće biti gladan, a onaj koji vjeruje u mene nikada neće žeđ." Božanska intervencija u Samariji prefiguracija je Božje ljubavi i brige za svoj narod u svakom trenutku, a kulminirala je u Isusovoj osobi, kruhu života koji zadovoljava sve duhovne i fizičke potrebe.
Luvut: