1 Doðe mi rijeè Jahvina:
2 "Sine èovjeèji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu! Reci:
3 'Ovako govori Jahve Gospod: Velik orao, velikih krila, duga perja, gusta, šarena paperja, doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh;
4 odlomi mu najvišu granèicu, odnese je u zemlju trgovaca i spusti je u grad prodavaèa.
5 Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih voda stavi, kao vrbu usadi.
6 Izdanak proklija, bujan izbi èokot, onizak izraste, mladice mu k orlu segnuše, a pod njim mu žilje bješe; u bujan se razvi èokot, potjera izdanke, mladice razgrana.
7 Bijaše i drugi orao, velik i velikih krila, gusta perja. I gle, èokot k njemu žilje pruži, k njemu upravi granèice svoje da ga natapa bolje od tla u koje bi zasaðen.
8 Na plodnoj njivi, kraj obilnih voda, bješe zasaðen: mogao je tjerat' mladice, uroditi rodom, k'o velièanstveni trs izrasti.'
9 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Hoæe l' uspijevati? Neæe l' mu orao sve žilje izguliti? Neæe l' mu sve plodove potrgati? Neæe l' mu sve mladice, èim izbiju, sasušiti? Da, i bez snažne mišice, i bez mnoštva naroda, išèupat æe ga iz korijena!
10 Gle, zasaðen je! Hoæe l' uspijevati? Èim ga takne istoènjak, neæe l' sav usahnuti? Da, na lijehama iz kojih nièe uvenut æe.'"
11 Doðe mi rijeè Jahvina:
12 "Reci domu odmetnièkome: 'Zar ne znate što ovo znaèi?' Reci im: 'Eto, doðe kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve knezove, odvede ih k sebi u Babilon.
13 Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i zakletvom se obveza, pošto odvede sve moguænike iz zemlje,
14 da æe kraljevstvo ostati neznatno i da se neæe dizati, nego æe èuvati i držati savez s njime.
15 Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, tražeæi od njega konje i jaku vojsku. Hoæe li uspjeti? Može li umaæi onaj tko tako radi? Raskinu savez, pa da umakne?
16 Života mi moga, rijeè je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja koji ga na prijestolje posadi i razvrže savez s njime, u njegovoj æe zemlji umrijeti, usred Babilona!
17 Svojom silnom vojskom i mnoštvom naroda faraon mu neæe pomoæi u boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo ljudstvo.
18 Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bijaše dao, sve to uèini! Ne, neæe umaæi!'
19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Života mi moga, zakletvu što je prezre i savez što ga razvrže oborit æu na glavu njegovu!
20 Mrežu æu nad njim razapeti i uhvatit æe se u moju zamku, pa æu ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri.
21 Cvijet vojske njegove od maèa æe pasti, a ostatak se raspršiti u sve vjetrove. I spoznat æete da ja, Jahve, tako rekoh.'
22 Ovako govori Jahve Gospod: 'S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit æu granèicu i posadit' je na gori visokoj, najvišoj.
23 Na najvišoj gori izraelskoj nju æu zasaditi: razgranat æe se ona, plodom uroditi.
24 I sve æe poljsko drveæe znati da ja sam Jahve koji visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu!'"
Versículos relacionados com Ezekiel, 17:
Ezekiel 17 je poglavlje u kojem prorok koristi metaforu za prikaz nevjere Izraela u odnosu na Boga. On uspoređuje naciju s velikim cedrama koji, umjesto da vjeruje Bogu, traži podršku u drugim narodima i bogovima, što vodi do njegovog pada i uništenja. Da bi se pronašli stihovi povezani s temama obuhvaćenim u Ezekielu 17, razmatrane su teme nevjere, povjerenja u druge narode i pad. Slijedi pet stihova odabranih u redoslijedu blizine ovih tema:
Jeremija 2:13: "Jer su moji ljudi počinili dva zla: napustili su me izvor žive vode; i iskopali su cisterne, puknute cisterne koje ne zadržavaju vodu." Ovaj stih govori o nevjeri Izraela napuštajući Boga, što je izvor života i radosti tražiti zadovoljstvo u drugim stvarima.
Izaija 30:1-2: "Jao buntovnoj djeci! - Oracle Gospodnju - koji poduzimaju akciju, ali ne i moje, koji sklope sporazume, ali bez mog duha, akumulirajući grijeh nad grijehom!, Tražeći utočište u snazi faraona , u sjeni Egipta potražite utočište! " Ovaj stih odbija povjerenje Izraela u druge narode, bez traženja Božjih vodstva, što rezultira više grijeha i nevjere.
Jeremija 13:23: "Može li Etiopljanin promijeniti vašu kožu ili leoparda na vaše mrlje? Na isti način, vi, koji ste se navikli raditi na zlo, niste u mogućnosti učiniti dobro." Ovaj stih govori o neizbježnosti pada Izraela, koji se navikao raditi zlo i okrenuo se od Boga.
Hosea 14:3: "Asirija nas neće spasiti, više nećemo sastavljati konje, više nećemo zvati djela svojih ruku. U vama siročad nalazi suosjećanje." Ovaj stih prikazuje transformaciju koja bi se trebala dogoditi u Izraelu, koja mora napustiti vaše povjerenje u druge narode i vratiti se Bogu, koji je jedini koji ih može spasiti.
Izaija 31:1: "Jao onima koji se spuštaju u Egipat u potrazi za pomoći, koji vjeruju konjima, ratnim automobilima, gužvi nosača, konja i vitezova, ali ne vjeruju u sveca Izraela, niti traže ili traže. Gospodine! " Ovaj stih pojačava poruku da povjerenje u druge narode i zemaljske stvari dovodi do pada i uništenja, te da je jedini siguran izvor spasenja Bog.
Luvut: