Knjiga o Jobu, 14

13. O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad æeš me se spomenuti,

Aiheeseen liittyvät säkeet Knjiga o Jobu, 14:

U Poglavlju 14. poglavlje lik izražava svoju tjeskobu usprkos sažetosti ljudskog života i neizbježnosti smrti. Pita se hoće li biti nade nakon smrti i razmišlja o prolaznosti ljudskog postojanja. Stihovi odabrani u nastavku obraćaju se temama koje se odnose na krhkost ljudskog života i nade u Boga.

Psalam 39:4-5: "Javite me, Gospodine, mom kraju i mjere mojih dana što sam osjećam koliko sam krhko. Evo, moji su dani radili kao dlan; vrijeme mog života nije kao ništa ništa Pred vama je, u stvari, svaki čovjek, ma koliko bio čvrst, potpuno ispraznost. " Ovaj psalam izražava istu tjeskobu prisutnu u Jobovu srcu zbog krhkosti ljudskog života i sažetosti vremena.

Psalam 90:12: "Nauči nas da kažemo svoje dane, da možemo stići do mudrog srca." Ovaj psalam također se bavi prolaznošću ljudskog života i važnosti procjene svakog trenutka kao da je posljednji.

1. Korinćanima 15:51-52: "Evo, ovdje kažem misterija: u stvari, nećemo svi spavati, ali svi ćemo se pretvoriti u otvoreno i umno oko, prije posljednje trube; jer će truba zvučati, a oni će mrtvi biti u pogrešnom skromnom, a mi ćemo se transformirati. " U ovom stihu Pavao govori o nadi u uskrsnuće i transformaciju ljudskog tijela u proslavljeno tijelo.

2. Korinćanima 4:16-18: "Stoga se ne razbijamo; ali iako je naš vanjski čovjek korumpiran, unutrašnjost se, međutim, obnavlja iz dana u dan. Jer naša svjetlost i trenutačna nevolja stvara vječnu težinu za nas. od vrlo izvrsne slave; ne obraćajući pažnju na nas u stvarima koje se vide, ali kod onih koje se ne vide; jer su oni koji sebe vide vremenski, a oni koji ne vide vječni. " U ovom stihu, Pavao govori o važnosti održavanja nade u vječnom životu, čak i usred nevolja i poteškoća zemaljskog života.

Otkrivenje 21:4: "I Bog će očistiti iz očiju svake suze; i više neće biti smrti, ne plačući, ne plače, nema boli; za prve stvari se prenose." Ovaj stih govori o nadi u vječnom životu na novom nebu i novoj zemlji, gdje više neće biti boli, smrti ili tuge.