Prva knjiga o kraljevima, 22

Biblija Hrvatski

1 Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmeðu Aramejaca i Izraela.

2 Treæe godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga.

3 Kralj Izraela reèe svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja."

4 Zatim reèe Jošafatu: "Hoæeš li poæi sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji."

5 Tada Jošafat reèe kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom."

6 Tada kralj izraelski sakupi oko èetiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer æe ga Jahve predati kralju u ruke."

7 Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?"

8 Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan èovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reèe: "Neka kralj ne govori tako!"

9 Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reèe mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja."

10 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u sveèanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima.

11 Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reèe: "Ovako govori Jahve: 'Njima æeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš'."

12 Tako su i svi drugi proroci proricali govoreæi: "Idi na Ramot Gilead i uspjet æeš: Jahve æe ga predati kralju u ruke."

13 Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reèe mu: "Eno, svi proroci složno prorièu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!"

14 Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit æu ono što mi Jahve kaže!"

15 Kad doðe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da poðem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Poði! Uspjet æeš: Jahve æe ga dati u ruke kraljeve."

16 Ali mu kralj reèe: "Koliko æu te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?"

17 Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kuæi vrate.'"

18 Tada izraelski kralj reèe Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neæe proreæi dobro nego zlo!"

19 A Mihej reèe: "Zato èuj rijeè Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.

20 Jahve upita: 'Tko æe zavesti Ahaba da otiðe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reèe ovo, drugi ono.

21 Tada uðe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja æu ga', reèe, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?'

22 On odgovori: 'Izaæi æu i bit æu lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reèe: 'Ti æeš ga zavesti. I uspjet æeš. Idi i uèini tako!'

23 Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješæuje zlo."

24 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajuæi: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?"

25 Mihej odgovori: "Vidjet æeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ."

26 Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joašu.

27 Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'"

28 Mihej reèe: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Èujte, svi puci!"

29 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead.

30 Izraelski kralj reèe Jošafatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj, ali ti ostani u svojoj odjeæi!" Izraelski se kralj preobuèe i poðe u boj.

31 Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!"

32 Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika.

33 A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega.

34 Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmeðu nabora pojasa i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro."

35 Boj je onoga dana bio sve žešæi, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A naveèer umrije. Krv se iz rane izlila u kola.

36 O zalasku sunèevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!

37 Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji.

38 Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po rijeèi koju je rekao Jahve.

39 Ostala povijest Ahabova, sve što je uèinio, o kuæi od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

40 Ahab je poèinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.

41 Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje èetvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga.

42 Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kæi Šilhijeva.

43 Išao je sasvim putem oca Ase, ne skreæuæi s njega, nego èineæi što je pravo u oèima Jahvinim.

44 Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kaðenice na uzvišicama.

45 Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem.

46 Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

47 Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase.

48 Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik.

49 Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.

50 Tada Ahazja, sin Ahabov, reèe Jošafatu: "Neka moje sluge poðu s tvojim slugama na laðama." Ali Jošafat to ne prihvati.

51 Jošafat poèinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.

52 Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom.

53 On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh.

54 Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je èinio njegov otac.




Versículos relacionados com Prva knjiga o kraljevima, 22:

1 Kraljevi 22 poglavlje je koje pripovijeda sukob između Izraelovog kralja Ahaba i Jehošafata Judinog protiv sirijskog kralja, u kojem Ahab traži vodstvo svojih proroka, dok Jehoshaphat traži Gospodinovog proroka. Proroci Ahaba kažu mu da uspijeva u borbi, ali prorok Gospodnje Micaiah proročava poraz i smrt Ahaba. Evo pet stihova povezanih s temama koje su upućene u 1 kraljevima 22:

Izaija 44:25: "Poništavam znakove lažljivih proroka i izluđujem razloge; ja sam mudre i okrenuo svoje znanje." Ovaj stih pokazuje da Bog ima moć otkriti lažove i osnove koji nastoje prevariti ljude.

Jeremija 14:14: "Gospodin mi je rekao, proroci proroci leže u moje ime; nikad ih nisam poslao, niti sam ih naredio, niti sam razgovarao s njima; lažna vizija, nagađanja i ispraznosti, i. Obrada njegovog srca je ono što vas proriču. " Ovaj stih osuđuje praksu lažnih proroka, koji tvrde da govore u ime Božje, ali zapravo lažu.

Ezekiel 13:2-3: "Sin Čovječji, proročan protiv Izraelovih proroka koji proriču, i kažu onima koji samo izlaze iz sebe: Čuo sam Gospodinu Riječ: tako govori Gospodin Bože: Jao ludost Proroci, koji slijede vaš vlastiti duh i nisu vidjeli ništa! " Ovaj stih osuđuje proroke koji slijede vlastite želje i emocije, umjesto da traže Božje vodstvo.

Hosea 4:6: "Moji ljudi se uništavaju, jer vam nedostaje znanje. Budući da ste odbacili znanje, također ću vas odbiti, da možda niste svećenik prije mene; zaboravit ću vašu djecu." Ovaj stih pokazuje da nedostatak znanja i poslušnost Božjem zakonu može dovesti do uništenja naroda.

Amos 3:7: "Sigurno Gospodin Bog neće učiniti ništa bez da prvo otkriva svoju tajnu svojim slugama, prorocima." Ovaj stih naglašava važnost istinskih proroka, koje je Bog izabrao da primi njihova otkrivenja i smjernice.





Luvut: