Druga knjiga o Makabejcima, 9

8. On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar zapovijedati morskim valovima, on koji je umišljao da može mjeriti gorske vrhove, sad se našao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na nosila. Tako se svima oèitovala na njemu Božja sila,

Versets liés à Druga knjiga o Makabejcima, 9:

Poglavlje 9 od 2 MacCabees pripovijeda smrt i konačne trenutke seleucidnog kralja Antioha IV epifana, koji je brutalno progonio Židove i profitirao sveti hram Jeruzalema. Stihovi odabrani u nastavku povezani su s temama božanske kazne, pokajanja i milosrđa.

Psalam 50:22: "Shvatite ovo sada, vi koji zaboravite Boga, da vas to možda neće razbiti, bez ikoga slobodnog." Ovaj stih govori o posljedicama onih koji zaboravljaju Boga i njegovu pravednost, koji su uništeni bez itko da ih spasi, što se može primijeniti na kralja Antioha.

Jeremiah 31:18: "Svakako sam čuo Ephraima koji je požalio: kaznio si me, a ja sam kažnjen, kao što bik još nije ukroćen; pretvorit ću me i pretvoriti me, jer si ti Gospodin, moj Bože." Ovaj stih pokazuje važnost pokajanja i zahtjev za oproštenjem Bogu. To se može primijeniti na Židove koji su patili pod vladom Antioha, kao i samog kralja koji su u posljednjim trenucima navodno tražili božanski oprost.

Psalam 103:8-10: "Gospodin je milosrdan i suosjećajan, kasno u ljutito i velikom u ljubavi. Ne optužuje ili zauvijek ogorčen; ne tretira nas kao naše grijehe niti se vraćamo u svoje bezakonje." Ovaj stih ističe Božju milost i suosjećanje, koje ne tretiraju ljude prema njihovim manama, već s ljubavlju i oproštenjem. To se može primijeniti na one koji traže božansko pokajanje i oprost.

Mudre izreke 16:18: "Ponos prethodi uništavanju, a pohlepni duh prethodi pada." Ovaj stih govori o opasnostima ponosa i arogancije, što može dovesti do pada i uništenja. To se može primijeniti na kralja Antioha, čiji su ga ponos i tiranija doveli do kažnjene od Boga.

Luka 15:10: "Tako vam kažem, postoji radost u nazočnosti Božjih anđela od strane jednog grešnika koji se pokaje." Ovaj stih pokazuje radost koja se javlja na nebu kad se osoba pokaje i okrene Bogu. To se može primijeniti na Židove koji su patili pod vladom Antioha, kao i samog kralja koji su u posljednjim trenucima navodno tražili božanski oprost.