1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju èast slavi svetkovinu.'"
2 "Tko je taj Jahve da ga ja poslušam", odvrati faraon, "i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti æu pustiti Izraelce."
3 "Bog Hebreja objavio nam se", rekoše. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili maèem."
4 Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, zašto odvraæate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao.
5 Sad kad se svjetina tako umnožila", nastavi faraon, "vi biste ih od posla odvratili?"
6 Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima:
7 "Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju.
8 A zahtijevajte od njih istu kolièinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenèine su. Zato vièu: 'Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!'
9 Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraæaju pažnje klevetama!"
10 Sad doðu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: "Ovako poruèuje faraon: 'Neæu vam više nabavljati slame.
11 Vi sami morate iæi i tražiti je gdje god je možete naæi. Ali zato neæu smanjiti vaš posao.'"
12 Stoga se narod raziðe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame.
13 A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali."
14 A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: "Zašto niste ni juèer ni danas napravili opeke koliko i prije?"
15 Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: "Zašto ovako postupaš sa svojim slugama?
16 Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Èak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!"
17 "Lijenèine ste vi! Lijenèine!" - odgovori faraon. "Stoga i kažete: 'Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!'
18 Nosite se na posao! Slama vam se neæe davati, ali morate praviti odreðene kolièine opeke."
19 Bilježnici Izraelaca naðu se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu kolièinu opeke ne smijete smanjiti!"
20 Otišavši od faraona, naiðu na Mojsija i Arona, koji su ih èekali.
21 "Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im maè u ruke da nas pobiju."
22 Mojsije se vrati Jahvi i reèe: "Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao?
23 Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod."
Versículos relacionados com Knjiga Izlaska, 5:
Poglavlje 5 Egzodusa pripovijeda negativnu reakciju faraona i egipatske prognoze na Mojsijev zahtjev i Aaron da je narodu Izraela dopušteno da napusti Egipat na neko vrijeme kako bi obožavali Boga. Umjesto da dopuštaju Izraelovim ljudima da ode, faraon naređuje da im se nametne više posla, što dovodi do većeg ugnjetavanja i patnje od ljudi. Dalje, pet stihova povezanih s temama koje su upućene u Izlasku 5:
Psalam 22:24: "Jer nije prezirao, niti je odvratio nevolju nevolje, niti je sakrio lice; prije, kad je plakao, čuo ga je." Ovaj stih naglašava Božje suosjećanje i pažnju na one koji pate i plaču za pomoć. To je relevantno za poglavlje 5 Izlaska, gdje narod Izraela pati od ugnjetavanja i nedostatka suosjećanja faraona i u prvom planu.
Izaija 41:10: "Ne bojte se, jer sam s tobom; nemojte se progoniti, jer sam moj Bog; ja ojačam te i pomažem vam i podržavam vas svojom vjernom desnom rukom." Ovaj stih naglašava kako je Bog prisutan i nudi snagu i pomaže svojim sljedbenicima u teškim vremenima. To je relevantno za poglavlje 5 Egzodusa, gdje se narod Izraela suočava s poteškoćama i potlačen od strane faraona.
Psalam 44:23: "Probudi se! Zašto spavaš, Gospodine? Probudi se! Ne odbacujte nas zauvijek." Ovaj stih izražava apel da se Bog probudi i djeluje u korist svojih sljedbenika. To je relevantno za poglavlje 5. Izlaska, gdje narod Izraela plače zbog oslobađanja i olakšanja od patnje i ugnjetavanja.
Psalam 55:22: "Baci brigu o Gospodinu i on će vas izdržati; nikada neće dopustiti da se pravednici trese." Ovaj stih naglašava važnost povjerenja Bogu i polaganja naših briga i brige u njemu. To je relevantno za poglavlje 5. Izlaska, gdje se narod Izraela suočava s poteškoćama i ugnjetavanjem i treba vjerovati Bogu da dobije olakšanje i oslobođenje.
Izaija 49:15: "Može li žena zaboraviti na svog sina koji je još uvijek sranje, tako da ne sažaljeva sina svoje maternice?" Ovaj stih naglašava Božju ljubav i brigu o svojim sljedbenicima, uspoređujući ga s majčinom bezuvjetnom ljubavlju prema svom sinu. To je relevantno za poglavlje 5. Izlaska, gdje narod Izraela pati od ugnjetavanja i nedostatka suosjećanja faraona i u prvom planu, ali Bog ih i dalje voli i brine o njima.
Chapitres: