Knjiga Izlaska, 32

5. Vidjevši to Aron, sagradi pred njim žrtvenik a onda najavi: "Sutra neka se priredi sveèanost u èast Jahvi!"

Stihovi vezani uz Knjiga Izlaska, 32:

Izlazak 32 opisuje nevjeru naroda Izraela u izradi zlatnog teleta za obožavanje, dok je Mojsije bio na brdu Sinaj, primao je Božje zapovijedi. Poglavlje prikazuje gnjev Božji prije ovog idolopoklonstva i Mojsijev zagovor u korist naroda. Ispod je pet stihova povezanih s temama koje su upućene u Izlasku 32:

Ponovljeni zakon 9:16-17: "I vidio sam da ste imali grijeh protiv Gospoda, Bože, napravili ste tele; ubrzo ste se okrenuli od načina na koji vam je Gospodin zapovjedio. Tada sam uzeo dvije tablete, Baci ih iz njih i mi je razbio pred oči. " Ovaj stih opisuje kako Mojsije razbija tablete Božjim zapovijedima kada vidi idolopoklonstvo Izraelovog naroda. To pokazuje ozbiljnost grijeha naroda i gnjeva Božje u lice ove nevjere.

Ponovljeni zakon 9:18: "Tada sam se produžio pred Gospodinom, kao i prije, četrdeset dana i četrdeset noći; nisam jeo kruh, ni pio vodu, zbog svog grijeha koji ste počinili, radeći zlo u očima Gospode, da ga izazivamo gnjevu. " Ovdje vidimo Mojsijev zagovor u korist ljudi, pokazujući svoje suosjećanje i raspoloženje da brzo i mole za njih, čak i u lice gravitacije svojih grijeha.

Ponovljeni zakon 9:21: "Tada sam uzeo tvoj grijeh, tele koje sam učinio, i spalio ga i pao na njega, jako ga brusivši, sve dok ga nije napajao; s brda." Ovaj stih opisuje kako Mojsije sagorijeva i uništava zlatno tele koje su ljudi učinili da obožavaju, kao čin pročišćavanja i pokajanja pred Bogom.

Ponovljeni zakon 9:26: "Tada sam se molio Gospodinu govoreći: Gospodine Bože, ne uništavaj svoj narod i svoje nasljedstvo, koji se spasio svojom veličinom, koji je snažnom rukom uzeo iz Egipta." Ovdje još jednom vidimo Mojsijev zagovor u korist ljudi, pokazujući zabrinutost za njihovo spasenje i povjerenje u Božju milost.

Ponovljeni zakon 9:29: "Ali oni su vaš narod i vaše nasljeđe, koje ste uzeli sa svojom velikom snagom i prugama vam se proširila." Ovaj stih naglašava poseban odnos između Boga i naroda Izraela, sjećajući se kako ih je Bog s velikom snagom oslobodio od Egipta i pokazujući njihovu vjernost i predanost njima.