1 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica.
2 Sinovi sionski, nekoæ cijenjeni kao najèišæe zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lonèarevih!
3 Èak i šakali pružaju dojke i doje mladunèad, ali kæeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji.
4 Jezik dojenèeta za nepce se lijepi od žeði. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži.
5 Oni što se nekoæ sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoæ nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu.
6 Veæi bijaše zloèin Kæeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a nièija se ruka ne diže na nju.
7 Njeni mladiæi bijahu nekoæ èišæi od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir.
8 Sad im je obraz crnji od èaðe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo.
9 Kako su sretni oni što ih maè probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.
10 Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kæeri naroda moga.
11 Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove.
12 Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da æe ugnjetaè i neprijatelj uæi na vrata jeruzalemska -
13 zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja sveæenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa!
14 K'o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeæe njihove.
15 "Natrag, neèisti!" - vièu im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoše poganima, al' ne smjedoše ondje ostati.
16 Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više sveæenikÄa, ne sažaljuju staraca.
17 Veæ nam oèi išèilješe išèekujuæi pomoæ, ali uzalud; s kula naših zureæ' u daljinu oèekivasmo narod koji nas ne može spasiti.
18 Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi.
19 Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji doèekivahu u zasjedi.
20 Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj živjet æemo meðu narodima."
21 Raduj se i veseli se, Kæeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doæi æe i do tebe èaša, opit æeš se i razgoliti.
22 Tvoj grijeh je iskupljen, Kæeri sionska, neæe te više u izgnanstvo voditi. Kaznit æe opaèinu tvoju, Kæeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.
Versículos relacionados com Tužaljke, 4:
Lamentacije 4 govori o uništavanju Jeruzalema i kazni koju su ljudi pretrpjeli zbog svojih grijeha. Poglavlje također opisuje očajničku situaciju stanovnika grada, koji su gladni i pretrpjeli druge oblike nasilja. Evo pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim jadikovima 4:
Psalam 137:7: "Sjetite se, Gospodine, djece Edomove, na dan Jeruzalema, koji je rekao, otkrio sam ga, otkrio sam ga u njegovim temeljima." Ovaj psalam je jadikovanje Židova koji su zarobljeni u Babilon, a on se sjeća patnje stanovnika Jeruzalema. Citirani stih traži od Boga da se sjeti onih koji su pridonijeli uništavanju grada.
Izaija 3:8: "Jeruzalem je upropašten, a Juda je pao; jer mu je jezik i djela su protiv Gospoda kako bi zadirkivala oči njegove slave." Ovaj stih opisuje pad Jeruzalema i Jude, a krivnju pripisuje svojim stanovnicima zbog njihovih grešnih postupaka.
Ezekiel 5:10: "Stoga će roditelji pojesti svoju djecu usred vas, a njihova će djeca pojesti svoje roditelje; a ja ću nastupiti u vama, a sve što ostaje od vas proširit će se na sve vjetrove." Ovaj stih opisuje ekstremnu glad koja se dogodila tijekom Jeruzalemske opsade, što je dovelo ljude do pribjegavanja kanibalizmu.
Lamentacije 4:9: "Oni koji su ubijeni u mač bili su sretniji od onih koji su gladovali do smrti; jer su ovi, iscrpljeni učincima gladi, polako pucali, dok nisu istekli, dok su oni, prekriženi mačem, umrli, umrli iznenada." Ovaj stih opisuje razliku između smrti koja se dogodila tijekom opsade i navodi da je umiranje kroz mač poželjno sporo i mučnoj smrti zbog gladi.
Jeremija 19:9: "Natjerat ću ih da pojedu meso svoje djece i mesa njihovih kćeri, a svaka će pojesti meso svog susjeda, za vrijeme opsade i zatezanja s kojima će stisnuti svoje neprijatelje i one koji Tražite ih kako izlaze svoj život. " Ovaj je stih proročanstvo o uništavanju Jeruzalema i navodi da će narod toliko patiti tijekom opsade koja će pribjeći kanibalizmu kako bi preživjela.
Poglavlja: