Evanðelje po Marku, 11

1. Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva uèenika

2. i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Èim u nj uðete, naæi æete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite.

3. Ako vam tko reèe: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah æe ga ipak ovamo pustiti."

4. Otiðoše i naðoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga.

5. A neki od nazoènih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?"

6. Oni im odvrate kako im reèe Isus. I pustiše ih.

7. I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.

8. Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima.

9. I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!

10. Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"

11. I uðe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako veæ bijaše kasno, poðe s dvanaestoricom u Betaniju.

12. Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.

13. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priðe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne naðe ništa osim lišæa jer ne bijaše vrijeme smokvama.

14. Tada reèe smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Èuli su to njegovi uèenici.

15. Stignu tako u Jeruzalem. On uðe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaèima isprevrta stolove i prodavaèima golubova klupe.

16. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram.

17. Uèio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom æe se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega naèinili peæinu razbojnièku!"

18. Kada su za to doèuli glavari sveæenièki i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio oèaran njegovim naukom.

19. A kad se uveèerilo, izlazili su iz grada.

20. Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.

21. Petar se prisjeti pa æe Isusu: "Uèitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu."

22. Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju.

23. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da æe se dogoditi to što kaže - doista, bit æe mu!

24. Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit æe vam!

25. No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."

26. #

27. I doðu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, doðu k njemu glavari sveæenièki, pismoznanci i starješine.

28. I govorahu mu: "Kojom vlašæu to èiniš? Ili tko ti dade tu vlast da to èiniš?"

29. A Isus im reèe: "Jedno æu vas upitati. Odgovorite mi, pa æu vam kazati kojom vlašæu ovo èinim.

30. Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"

31. A oni umovahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'

32. Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.

33. I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus æe im: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim."