1. Kad je došao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili veæ u svojim gradovima - sabrao se sav narod kao jedan èovjek u Jeruzalemu.

2. Tada Ješua, sin Josadakov, sa svojom braæom sveæenicima, i Zerubabel, sin Šealtielov, sa svojom braæom, poèeše graditi žrtvenik Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija, èovjeka Božjeg.

3. I podigoše žrtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu od naroda u zemlji - i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i veèernje;

4. i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su svakodnevno broj paljenica propisan za svaki dan.

5. Osim toga prinosili su svakidašnje paljenice, zatim žrtve odreðene za mlaðak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjeli dragovoljno žrtvovati Jahvi.

6. Od prvoga dana u sedmom mjesecu poèeli su prinositi Jahvi žrtve paljenice, premda još nisu bili položeni temelji svetišta Jahvina.

7. I dadoše novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircima poslaše hranu i piæe i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafe po dopuštenju perzijskoga kralja Kira.

8. A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Božjemu u Jeruzalemu, drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, s ostalom svojom braæom sveæenicima, levitima i sa svim narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem poèeli graditi, postavili su levite od dvadeset godina naviše da upravljaju poslovima oko Doma Jahvina.

9. Ješua, njegovi sinovi i braæa njegova Kadmiel, Binuj i Hodavja bijahu postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji Doma Božjega.

10. Kad su zidari bili postavili temelje Svetišta Jahvina, postavili su se sveæenici u sveèanim odjeæama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja Izraelova.

11. I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vjeèna njegova ljubav prema Izraelu." I sav je narod klicao hvaleæi Jahvu, jer je Dom Jahvin bio postavljen na svoje temelje.

12. Zaista, mnogi sveæenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim oèima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti.

13. I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plaèa u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se èula vrlo daleko.





“Deus é servido apenas quando é servido de acordo com a Sua vontade.” São Padre Pio de Pietrelcina