1 Èuj dakle, Jobe, što æu ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik rijeèi pod nepcem mi stvara.
3 Iskreno æe ti zborit' srce moje, usne æe èistu izreæi istinu.
4 TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.
5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!
6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh naèinjen;
7 zato ja strahom tebe motrit' neæu, ruka te moja neæe pritisnuti.
8 Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje èuo rijeèi:
9 'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.
10 Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.
11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'
12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom èovjek mjerit' se ne može.
13 Pa zašto s njime zameæeš prepirku što ti na svaku rijeè ne odgovara?
14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al' èovjek na to pažnju ne obraæa.
15 U snovima, u viðenjima noænim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,
16 tad on govori na uho èovjeku i utvarama plaši ga jezivim
17 da ga od djela njegovih odvrati, da u èovjeku obori oholost,
18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.
19 Bolešæu on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,
20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;
21 kada mu tijelo gine naoèigled i vide mu se kosti ogoljele,
22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
23 Ako se uza nj naðe tad anðeo, posrednik jedan izmeðu tisuæu, da èovjeka na dužnost opomene,
24 pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov naðoh otkupninu!
25 Neka mu tijelo procvate mladošæu, nek' se vrati u dane mladenaèke!'
26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati èovjeku pravednost njegovu.
27 Tada èovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.
28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.'
29 Gle, sve to Bog je spreman uèiniti do dva i do tri puta za èovjeka:
30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošæu obasja.
31 Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.
32 Ako rijeèi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.
33 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te pouèit' mudrosti."
Versículos relacionados com Knjiga o Jobu, 33:
Job 33 je poglavlje u kojem Eliú, jedan od Jobovih prijatelja, govori o govoru braneći Božju pravednost i propituje Jobove izjave o njegovoj nevinosti. Eliú tvrdi da Bog na različite načine govori muškarcima i da bi posao trebao obratiti pažnju na ove oblike božanske komunikacije. Na temelju toga, odabrani stihovi imaju veze s Božjom komunikacijom s ljudima i važnosti slušanja i pokoravanja njihovom glasu.
Psalam 32:8: "Uputit ću vas i naučiti vas onako kako morate slijediti; vodit ću vas očima." Ovaj stih naglašava važnost Boga kao vodiča i instruktora, baš kao što Eliú sugerira da posao mora čuti Božji glas.
Ivan 10:27: "Moje ovce čuju moj glas, i ja ih poznajem, i slijede me." Isus koristi sliku da ovce slušaju i slijede župnikov glas kako bi pokazao kako njegovi sljedbenici moraju čuti i poslušati ga.
Izreke 3:6: "Prepoznaje ga na sve vaše načine i on će vam ispraviti staze." Ovaj stih naglašava važnost prepoznavanja Boga u svim aspektima života i praćenja puta koji definira.
Izaija 30:21: "I tvoje će uši čuti riječ onoga što je iza vas, govoreći: ovo je način, hodati u njemu, bez odstupanja s desnom ili lijevom." Ovaj stih govori o Božjem glasu vođenjem ljudi na putu i kako bi trebali obratiti pažnju na to slušanje.
Hebrejima 12:25: "Vidite da ne odbacujete ono što govori; jer ako nisu pobjegli od onih koji su odbacili ono što ih je upozorilo na zemlji, još manje pobjeći, ako odstupimo od neba." Ovaj stih naglašava važnost slušanja i pokoravanja Božjem glasu, upozoravajući da odbacivanje njegove poruke ima negativne posljedice.
Fejezetek: