Talált 168 Eredmények: Mnoštvo

  • Kad je za to doèuo Apolonije, svrsta za borbu tri tisuæe konjanika i mnoštvo pješaka i krenu prema Azotu, kao da æe samo proæi, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mnoštvo konjanika u koje se uzdao. (Prva knjiga o Makabejcima 10, 77)

  • i skupio mnoštvo zarobljenika. Zagospodario je Gezerom, Betsurom i Tvrðom, odande je uklonio poganštinu i nitko se nije našao da mu odoli. (Prva knjiga o Makabejcima 14, 7)

  • Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog sveæenika zbog onoga što æe doæi. (Druga knjiga o Makabejcima 3, 21)

  • Sve one koji su došli da vide smotru dade poubijati, a potom je, krstareæi s naoružanim vojnicima po gradu, pogubio mnoštvo ljudi. (Druga knjiga o Makabejcima 5, 26)

  • Nije nimalo mislio na Božju moæ: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuæe konjanika te osamdeset njegovih slonova. (Druga knjiga o Makabejcima 11, 4)

  • Makabej vidje to veliko mnoštvo, raznovrsnu opremu i strašnu pojavu slonova. Podiže ruke k nebu i zazva èudotvorca Gospodina, jer je znao da on pobjede ne dijeli prema oružju nego prema tomu koga smatra dostojnim. (Druga knjiga o Makabejcima 15, 21)

  • Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada. (Mudre izreke 14, 28)

  • Mnoštvo je mudraca svijetu spasenje i kralj uman blagostanje narodu. (Knjiga Mudrosti 6, 24)

  • Da ih kazniš za njihove nepravedne i bezumne misli, što ih zavedoše da štuju nerazumne gmazove i bijedne životinje, poslao si na njih, za kaznu, mnoštvo životinja nerazumnih (Knjiga Mudrosti 11, 15)

  • Tvoja svemoguæa ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezobliène - mogla je poslati na njih mnoštvo medvjeda ili ljutih lavova, (Knjiga Mudrosti 11, 17)

  • I jer odluèiše pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izložene djece spasilo, ti im za kaznu oduze mnoštvo djece i sve ih pogubi u silnoj vodi. (Knjiga Mudrosti 18, 5)

  • Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala. (Knjiga Mudrosti 18, 20)


“Tente percorrer com toda a simplicidade o caminho de Nosso Senhor e não se aflija inutilmente.” São Padre Pio de Pietrelcina