Talált 168 Eredmények: Mnoštvo

  • Još se sjeæahu dogaðaja u tuðini, kako je mjesto životinja zemlja komarce raðala i kako je mjesto riba rijeka izbacila mnoštvo žaba. (Knjiga Mudrosti 19, 10)

  • ne iskorijeni mnoštvo oholica i ne slomi žezlo opakima; (Knjiga Sirahova 35, 21)

  • "Što æe mi mnoštvo žrtava vaših?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. (Izaija 1, 11)

  • Da, Podzemlje æe razvaliti ždrijelo, razjapit æe ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odliènici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem! (Izaija 5, 14)

  • Kao sitna prašina bit æe mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka: (Izaija 29, 5)

  • Bit æe k'o san, utvara noæna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše. (Izaija 29, 7)

  • Teško onima što slaze u Egipat po pomoæ i nadu u konje polažu te se uzdaju u mnoga kola i u mnoštvo konjanika, ne gledajuæ' s uzdanjem u Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne tražeæ'. (Izaija 31, 1)

  • Da, ovako mi reèe Jahve: Kao što lav ili laviæ nad plijenom reži, pa i kad se strèi na njega mnoštvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit' za njihovu graju mari - tako æe Jahve nad Vojskama siæi da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu. (Izaija 31, 4)

  • Zato æu mu mnoštvo dati u baštinu i s moguænicima plijen æe dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i meðu zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloèince. (Izaija 53, 12)

  • Mnoštvo deva prekrit æe te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi æe iz Šebe doæi donoseæi zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajuæi. (Izaija 60, 6)

  • Da, sudit æe Jahve ognjem i maèem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnoštvo æe biti. (Izaija 66, 16)

  • Mnoštvo æe naroda prolaziti mimo taj grad i pitat æe jedan drugoga: "Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?" (Jeremija 22, 8)


“Para que se preocupar com o caminho pelo qual Jesus quer que você chegue à pátria celeste – pelo deserto ou pelo campo – quando tanto por um como por outro se chegará da mesma forma à beatitude eterna?” São Padre Pio de Pietrelcina