Talált 456 Eredmények: glas u pustinji
A èovjeku reèe: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog! (Knjiga Postanka 3, 17)
Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, èujte mi besjedu: Èovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. (Knjiga Postanka 4, 23)
Anðeo Jahvin naðe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru - (Knjiga Postanka 16, 7)
Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s djeèakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. (Knjiga Postanka 21, 14)
Bog je bio s djeèakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. (Knjiga Postanka 21, 20)
Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. (Knjiga Postanka 21, 21)
a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!" (Knjiga Postanka 26, 5)
Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reèe: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." (Knjiga Postanka 27, 22)
Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jecaše na sav glas. (Knjiga Postanka 27, 38)
Tada Rahela reèe: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan. (Knjiga Postanka 30, 6)
zovne svoje sluge te im reèe: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doðe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula. (Knjiga Postanka 39, 14)
Glas se proèuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braæa!" Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima. (Knjiga Postanka 45, 16)