Talált 7699 Eredmények: ima
Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. (Knjiga Postanka 33, 11)
Onda reèe Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "Èemu to? Neka ja samo naðem milost u oèima svoga gospodara!" (Knjiga Postanka 33, 15)
Jakov sazna da je Šekem obešèastio njegovu kæer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne doðu. (Knjiga Postanka 34, 5)
Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kæeri, a naše kæeri uzimajte sebi! (Knjiga Postanka 34, 9)
Potom Šekem reèe njezinu ocu i njezinoj braæi: "Da naðem milost u vašim oèima, dat æu vam što zatražite. (Knjiga Postanka 34, 11)
Onda vam možemo davati svoje kæeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. (Knjiga Postanka 34, 16)
Tako Hamor i njegov sin Šekem doðu u svoje gradsko vijeæe i obrate se svojim sugraðanima ovako: (Knjiga Postanka 34, 20)
"Ovaj je svijet prijazan; neka se meðu nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreæu; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kæeri sebi za žene, a njima davati svoje. (Knjiga Postanka 34, 21)
Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaæi na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaæi na gradska vrata. (Knjiga Postanka 34, 24)
A treæega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braæa, pograbe svaki svoj maè i nesmetano doðu u grad te poubijaju sve muškarce. (Knjiga Postanka 34, 25)
Jakov reèe Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit æe me s mojim domom." (Knjiga Postanka 34, 30)
I Jakov reèe svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tuðe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; oèistite se i preobucite. (Knjiga Postanka 35, 2)