Talált 1306 Eredmények: ljubav prema Bogu

  • Lot podiže oèi i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. - (Knjiga Postanka 13, 10)

  • Jahve reèe Abramu, pošto se Lot od njega rastao: "Oèi svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; (Knjiga Postanka 13, 14)

  • Sve mu to donese, rasijeèe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. (Knjiga Postanka 15, 10)

  • Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se èini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. (Knjiga Postanka 16, 6)

  • Anðeo Jahvin naðe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru - (Knjiga Postanka 16, 7)

  • Abraham reèe Bogu: "Neka tvojom milošæu Jišmael poživi!" (Knjiga Postanka 17, 18)

  • Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. (Knjiga Postanka 18, 22)

  • upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klaèine. (Knjiga Postanka 19, 28)

  • Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reèe: "Što si nam uèinio! Èime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. (Knjiga Postanka 20, 9)

  • Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu raðati. (Knjiga Postanka 20, 17)

  • Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neæeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da æeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio." (Knjiga Postanka 21, 23)

  • i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuæu brata moga gospodara." (Knjiga Postanka 24, 27)


“No tumulto das paixões terrenas e das adversidades, surge a grande esperança da misericórdia inexorável de Deus. Corramos confiantes ao tribunal da penitência onde Ele, com ansiedade paterna, espera-nos a todo instante.” São Padre Pio de Pietrelcina