1. Potom Ezekija poruèi svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da doðu u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu.

2. Kralj, vijeæajuæi s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluèi da slave Pashu drugoga mjeseca.

3. Toga nisu mogli uèiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posveæenih sveæenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu.

4. I to je bilo prÓavo u kraljevim oèima i u oèima svega zbora,

5. pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da doðu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano.

6. Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa æe se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva.

7. I nemojte biti kao vaši oèevi i vaša braæa, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite.

8. Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši oèevi: pružite ruku Jahvi i doðite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa æe odvratiti od vas svoj žestoki gnjev.

9. Ako se obratite Jahvi, vaša æe braæa i vaši sinovi naæi milost u onih koji su ih zarobili pa æe se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neæe odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu."

10. I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali.

11. Ipak su se neki od Ašerova, od Manašeova i od Zebulunova plemena ponizili i došli u Jeruzalem.

12. Na Judejce je pak sišla Božja ruka i prožela ih jednodušnošæu da èine što bijaše zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj rijeèi.

13. Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik.

14. Tada su ustali i uklonili žrtvenike što su bili u Jeruzalemu, uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron.

15. Onda su stali klati Pashu èetrnaestoga dana drugoga mjeseca, a sveæenici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, poèeli unositi paljenice u Jahvin Dom.

16. Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, èovjeka Božjeg; sveæenici su škropili krvlju primajuæi je iz ruku levita.

17. Kako ih bijaše mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili èisti, da bi ih posvetili Jahvi.

18. Najveæi se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manašeova, Jisakarova i Zebulunova plemena, nije oèistio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se za njih pomolio Ezekija govoreæi: "Blagi Jahve neka oèisti od grijeha svakoga

19. tko je upravio srce da traži Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i nije èist kako dolikuje Svetištu!"

20. Jahve je uslišio Ezekiju i oprostio narodu.

21. Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i sveæenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu.

22. Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrženost Jahvi. Jeli su sveèanu žrtvu sedam dana, žrtvujuæi žrtve prièesnice i slaveæi Jahvu, Boga svojih otaca.

23. Potom je sav zbor vijeæajuæi odluèio da svetkuje još sedam dana; svetkovali su još sedam dana s veseljem.

24. Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuæu mladih junaca i sedam tisuæa grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuæu mladih junaca i deset tisuæa grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo sveæenika.

25. Tako se proveselio sav judejski zbor, i sveæenici i leviti, i sav zbor što je bio došao iz Izraela, i došljaci koji bijahu došli iz zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji.

26. Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu.

27. Onda su ustali sveæenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu.





“Se precisamos ter paciência para suportar os defeitos dos outros, quanto mais ainda precisamos para tolerar nossos próprios defeitos!” São Padre Pio de Pietrelcina