1. Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajuæi govoraše ovako: "Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!"

2. I javiše Joabu: "Eno kralj plaèe i tuguje za Abšalomom."

3. Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska èula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.

4. I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao što se kradom šulja vojska koja se osramotila bježeæi iz boja.

5. A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: "Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!"

6. Tada Joab doðe kralju u kuæu i reèe mu: "Postiðuješ danas lice svih svojih slugu koji su danas spasili život tebi, život tvojim sinovima i tvojim kæerima, život tvojim ženama i život inoèama tvojim,

7. jer iskazuješ ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti ništa nije ni do vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abšalom bio živ, a mi svi da smo danas poginuli.

8. Zato sada ustani, iziði i prijazno progovori svojim vojnicima; jer, kunem ti se Jahvom, ako ne iziðeš, nijedan èovjek neæe ostati noæas s tobom, i to æe ti biti veæa nesreæa od svih koje su te snašle od tvoje mladosti pa do sada."

9. Kralj ustade i sjede na vrata. Javiše to svemu narodu govoreæi: "Eno kralj sjedi na vratima." I sav narod doðe pred kralja. A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj šator.

10. I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govoreæi: "Kralj nas je izbavio iz ruku naših neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobjeæi iz zemlje ispred Abšaloma.

11. A Abšalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Zašto se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?"

12. Te rijeèi svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuæu. Zato kralj David poruèi sveæenicima Sadoku i Ebjataru: "Recite starješinama judejskim ovako: 'Zašto da vi budete posljednji koji æe kralja dovesti u njegovu kuæu?

13. Vi ste moja braæa, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zašto biste, dakle, bili posljednji koji æe dovesti kralja natrag?'

14. Recite i Amasi: 'Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka mi Bog uèini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne budeš zauvijek vojvoda nad mojom vojskom namjesto Joaba!'"

15. Tada se složiše svi ljudi Judina roda kao jedan èovjek i poruèiše kralju: "Vrati se sa svim svojim ljudima!"

16. I tako se kralj vrati i doðe do Jordana, a Judejci bijahu stigli do Gilgala dolazeæi u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana.

17. Tada je pohitio i Šimej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, i sišao s Judejcima u susret kralju Davidu.

18. Imao je sa sobom tisuæu ljudi od Benjaminova plemena. I Siba, sluga Šaulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, doðe do Jordana pred kralja.

19. Dovezli su splav da prevezu kraljevu èeljad i da uèine sve što bi mu bilo drago. A Gerin sin Šimej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prijeæi preko Jordana;

20. i reèe kralju: "Neka mi moj gospodar ne upiše u grijeh! Ne opominji se zla što ti ga je uèinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu!

21. Tvoj sluga uviða da je sagriješio; zato sam, evo, došao danas prvi iz svega Josipova doma da siðem u susret svome gospodaru i kralju."

22. Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i reèe: "Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao pomazanika Jahvina?"

23. A David odgovori: "Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? TÓa sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom."

24. Tada kralj reèe Šimeju: "Neæeš poginuti!" I kralj mu se zakle.

25. I Šaulov sin Meribaal sišao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije ureðivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru.

26. Kad je iz Jeruzalema došao u susret kralju, upita ga kralj: "Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?"

27. A on odgovori: "Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzjašem i poðem s kraljem!' Jer tvoj je sluga hrom.

28. On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Božji anðeo: zato èini što je dobro u tvojim oèima.

29. Jer sav moj oèinski dom nije bio drugo zaslužio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu meðu one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako još imam pravo tužiti se kralju?"

30. A kralj mu odgovori: "Èemu da još duljiš svoj govor? Odreðujem: ti i Siba podijelite njive!"

31. Meribaal reèe kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!"

32. I Barzilaj Gileaðanin doðe iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga isprati preko Jordana.

33. Barzilaj bijaše vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijaše vrlo imuæan èovjek.

34. Kralj reèe Barzilaju: "Poði sa mnom, ja æu te u tvojim starim danima uzdržavati kod sebe u Jeruzalemu."

35. A Barzilaj odgovori kralju: "A koliko mi još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem?

36. Sada mi je osamdeset godina; mogu li još razlikovati što je dobro a što zlo? Može li tvojem sluzi još goditi što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevaèa i pjevaèica? Zašto bi tvoj sluga bio još na teret mome gospodaru kralju?

37. Tvoj æe sluga još samo prijeæi preko Jordana s kraljem, ali zašto bi mi kralj dao takvu nagradu?

38. Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu uèini što je dobro u tvojim oèima!"

39. Kralj odgovori: "Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja æu mu uèiniti što bude tebi drago i što god me zamoliš sve æu mu uèiniti za tebe."

40. Kad je sav narod prešao preko Jordana, prijeðe i kralj, poljubi Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto.

41. Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham iðaše s njim. Kralja je pratio sav narod Judin i polovina naroda Izraelova.

42. Uto svi Izraelci doðu pred kralja i upitaju ga: "Zašto te naša braæa Judejci ukradoše i zašto prevedoše preko Jordana našega kralja i njegov dom i sve Davidove ljude s njim?"

43. A Juda odgovori Izraelu: "Kralj je meni rod. Zašto si se ražestio zbog toga? Jesam li jeo na kraljev raèun? Ili sam si što prigrabio?"

44. Tada Izrael odgovori Judi ovako: "Ja imam deset udjela na kralja i prema tebi ja sam prvoroðenac. Zašto si me, dakle, prezreo? Nije li moja rijeè bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?" Ali govor Judin bijaše tvrði od govora Izraelova.





O Pai celeste está sempre disposto a contentá-lo em tudo o que for para o seu bem”. São Padre Pio de Pietrelcina