1 I reèe mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se duša obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene!
2 Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za maè, pod maè! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!'
3 Poslat æu na njih èetiri nevolje - rijeè je Jahvina: maè da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih žderu i zatiru.
4 I uèinit æu ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla što ih poèini u Jeruzalemu."
5 "Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te požali? Tko li æe se svratit' da te zapita kako ti je?
6 Ti me odbaci - rijeè je Jahvina - i leða mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek praštam!
7 Zato æu ih izvijati vijaèom na vratima zemlje ove. Narod svoj æu lišit' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraæaju sa svojih putova.
8 Bit æe u njih više udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest æu zatornika, usred podneva, i pustit æu na njih iznenada užas i strahotu.
9 Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, dušu ispustila. Sunce joj zaðe još za dana: postiðena, osramoæena je. A što od njih ostane, pod maè æu vræi pred njihovim dušmanima" - rijeè je Jahvina.
10 Jao meni, majko, što si me rodila, da svaðam se i prepirem sa svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me proklinju.
11 Uistinu, o Jahve, nisam li ti služio za njihovo dobro, nisam li tražio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima tjeskobe njegove? Ti to dobro znaš!
12 Može l' se željezo slomiti, željezo sa Sjevera i mjed?
13 Tvoje bogatstvo i blago tvoje pljaèki æu predati. Tako æeš platiti za sva bezakonja svoja po svoj zemlji.
14 Uèinit æu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ, jer gnjev moj planu ognjem koji æe vas sažgati, koji æe protiv vas buknuti.
15 Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srdžbe tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu.
16 Kad mi doðoše rijeèi tvoje, ja sam ih gutao: rijeèi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama.
17 Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka da se razveselim. Pod težinom ruke tvoje samotan živim, jer ti me jarošæu prože.
18 Zašto je bol moja bez prebola? Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste? Ah! Hoæeš li meni biti kao potok nestalan, vodama nepouzdan?
19 Zato ovako govori Jahve: "Ako se vratiš, pustit æu te da mi opet služiš; ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit æeš usta moja. Oni æe se okrenuti k tebi, al' ti se zato ne smiješ okrenuti k njima!
20 Uèinit æu od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv. Borit æe se protiv tebe, al' te neæe nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim" - rijeè je Jahvina.
21 "Izbavit æu te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika."
Versículos relacionados com Jeremija, 15:
Jeremija 15 prikazuje Jeremijine žalosti zbog odbacivanja i progona koji je patio od naroda Jude i Boga. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju, redom blizine tema:
Psalam 34:18: "Blizu Gospodara onih koji imaju slomljeno srce i spašavaju ubojstvo duha." Ovaj stih govori o Božjoj blizini i spasenju onima koji prepoznaju njegovu potrebu i plaču za njim usred boli i patnje.
Rimljanima 8:28: "I znamo da sve stvari zajedno doprinose dobrom onima koji vole Boga, onih koji se nazivaju prema svojoj svrsi." Ovaj stih govori o Božjem obećanju da će sve iskoristiti za dobro onih koji ga vole i zovu ga, čak i usred poteškoća i suđenja.
2 Korinćanima 1:3-4: "Blago bolu i Otac našeg Gospodina Isusa Krista, Otac milosti i Boga svih utjeha, koji nas tješi u svim našim nevoljama, tako da možemo utješiti i one koji su u tome Neke nevolje, utjehom nas je tješilo Bog. " Ovaj stih govori o utješi i utješi da nam Bog daje usred nevolja, tako da možemo biti izvor utjehe drugima.
Filipljanima 4:6-7: "Nemate zabrinutost za ništa; prije svega su vaši poznati zahtjevi pred Bogom za molitvu i molitvu zahvaljujući zahvalnosti; i mir Božji, koji premašuje sve razumijevanje, zadržat će vaša srca i vaše misli u Kristu Isuse. " Ovaj stih govori o važnosti povjerenja Bogu i traženju svog mira usred tjeskobe i brige.
1. Petrova 5:7: "Bacajući na njega svu svoju tjeskobu, jer se brine za vas." Ovaj stih govori o Božjem obećanju da će se brinuti o nama i da u njihovim rukama preuzmemo svoje brige i strepnje.
Capitoli: