1 Potom stigoše Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome mjesecu. Narod se nastani u Kadešu. Ondje umrije Mirjam i ondje je sahraniše.
2 Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruže protiv Mojsija i protiv Arona.
3 Narod se poèe svaðati s Mojsijem i govoriti: "Da smo bar izginuli kad su nam i braæa poginula pred Jahvom!
4 Zašto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naša stoka?
5 Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni vode da pijemo."
6 Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u Šator sastanka i padnu nièice. Tada im se pokaza slava Jahvina.
7 I Jahve reèe Mojsiju:
8 "Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oèi, progovorite peæini da ustupi svoje vode. Iz peæine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino blago."
9 Mojsije uzme štap ispred Jahve kako mu je naredio.
10 Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred peæinu pa im Mojsije rekne: "Èujte, buntovnici! Hoæemo li vam iz ove peæine izvesti vodu?"
11 Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o peæinu: voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago.
12 Potom æe Jahve Mojsiju i Aronu: "Buduæi da se niste pouzdavali u me i niste me svetim oèitovali u oèima sinova Izraelovih, neæete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem."
13 To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom, a on se pokazao svetim.
14 Iz Kadeša pošalje Mojsije glasnike: "Kralju Edoma. Ovako veli tvoj brat Izrael: 'Ti znaš sve jade koji su nas snašli.
15 Naši se preci spustiše u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo vremena. Egipæani su s nama i s našim precima loše postupali.
16 Stoga smo vapili Jahvi, i on èu naš glas i posla anðela koji nas izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadešu, gradu uz rub tvoga podruèja.
17 Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju. Neæemo iæi preko polja ni vinograda niti æemo piti vodu iz bunara; iæi æemo Kraljevskim putem, ne skreæuæi ni desno ni lijevo, dok ne proðemo tvoje podruèje."
18 Edom mu odgovori: "Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me s maèem preda te!"
19 "Iæi æemo utrenikom", rekoše Izraelci, "a budemo li pili tvoje vode, mi i naša stada, za to æemo ti platiti. Ništa više, samo da proðemo pješice."
20 "Ne prolazi!" - odgovori. I Edom mu izaðe u susret s mnogo ljudi i s velikom silom.
21 Tako Edom nije dopustio Izraelu da proðe kroz njegovo podruèje i Izrael se okrenu od njega.
22 Zaputivši se od Kadeša, stigoše Izraelci, sva zajednica, k brdu Horu.
23 Kod brda Hora, uz meðu edomsku, reèe Jahve Mojsiju i Aronu:
24 "Neka se Aron pridruži svojim precima! Neæe uæi u zemlju koju dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda.
25 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor.
26 I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu Eleazaru. Aron æe se pridružiti precima, umrijet æe ondje."
27 Mojsije uèini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicom popeše se na brdo Hor.
28 Mojsije svuèe s Arona njegove haljine te ih obuèe njegovu sinu Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar spustiše s brda.
29 Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov oplakivaše Arona trideset dana.
Versículos relacionados com Knjiga Brojeva, 20:
Brojevi 20 pripovijeda smrt Miriam, Mosesova sestra i nedostatak vode za Izraelsku zajednicu, koja na kraju stvara niz sukoba. Mojsije i Aaron odlaze u tabernakul da potraže Božje vodstvo, a on upućuje Mojsiju da razgovara s stijenom kako bi ljudima dao vodu. Međutim, Mojsije, iznerviran zbog pritužbi ljudi, na kraju je povrijedio stijenu svojim štapom, što razmaže Boga. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim brojevima 20:
Psalam 106:32-33: "Vodom svađe su ih naljutili i loše je naslijedio Mojsija zbog njih. Jer su pogoršali svoj duh, tako da je ubrzo govorio usnama." Ovaj psalam odnosi se na epizodu pripovijedanu u brojevima 20, u kojoj se ljudi Izraela žale na nedostatak vode, a Mojsije na kraju djeluje impulsivno i povrijedi stijenu svojim štapom.
Izaija 48:21: "Nisu imali žedni kad ih je proveo kroz pustinje; napravio je vodu iz stijene do njih; udara se u stijenu, a voda je prolazila." Ovaj se stih odnosi na vrijeme kada su Izraelci lutali pustinjom i Boga, preko Mojsija, donijeli vodu iz stijene kako bi zadovoljili žeđ ljudi.
Ivan 4:13-14: "Isus je odgovorio:" Oni koji piju iz ove vode opet će biti žedni, ali tko popije iz vode, nikad neću imati žeđ. Za vječni život '". Ovaj se stih odnosi na živu vodu koju Isus nudi, što simbolizira vječni život i potpuno zadovoljstvo duhovnih potreba.
1. Korinćanima 10:4: "I svi su pili iz istog duhovnog pića, jer su pili iz duhovne stijene koje ih je pratilo, a ta stijena je bila Krist." Ovaj se stih odnosi na stijenu koju je Moses ranio kako bi voda izazvala i utisnula žeđ Izraela u pustinji. Pavao, pismeno Korinćanima, uspostavlja vezu između stijene koja je zasitila fizičku žeđ ljudi u pustinji i Krista, koji ugasi duhovnu žeđ svih onih koji vjeruju u njega.
Otkrivenje 21:6: "I rekao mi:" To je učinjeno. Ja sam alfa i omega, početak i kraj. Kome ću žeđ pružiti besplatno piće iz izvora vode. "" Ovaj se stih odnosi na novi Jeruzalem, nebeski grad koji će Bog stvoriti na kraju vremena. U ovom će gradu svi koji su žedni moći besplatno piti iz izvora vode života, što simbolizira vječni život.
Capitoli: