Knjiga Izlaska, 4

13. "Oprosti, Gospodine", opet æe Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!"

Versi relativi a Knjiga Izlaska, 4:

Poglavlje 4 Egzodusa pripovijeda nastavak razgovora između Boga i Mojsija, nakon što je pozvan da oslobodi narod Izraela iz ropstva u Egiptu. Mojsije izražava svoje sumnje i zabrinutosti zbog njegove sposobnosti da vodi narod i uvjeri faraona da ih pusti. Bog tada izvršava neke znakove i čuda kako bi dokazao svoju moć Mojsiju i pokazao da će biti s njim u svojoj misiji. Zatim pet stihova povezanih s temama koje su se odnosile u Izlasku 4:

Postanak 12:2: "I učinit ću vam sjajnu naciju i blagosloviti vas i povećat ću vaše ime; i vi ćete biti blagoslov." Ovaj stih naglašava kako je Bog obećao da će blagosloviti i umnožavati Abrahamovo potomstvo i kako je ovo obećanje relevantno za povijest egzodusa, jer su narod Izraela Abrahamov potomak i to je nacija koju mu je Bog obećao.

Izaija 41:20: "Da svi mogu vidjeti i znati, razmotriti i zajedno shvatiti da je Gospodnju ruka to učinila, a svetac Izraela stvorio ga je." Ovaj stih naglašava kako Bog koristi znakove i čuda kako bi pokazao svoju moć i dokazao da ste sa svojim sljedbenicima. To je relevantno za poglavlje 4 Izlaska, gdje Bog izvodi znakove i čuda kako bi uvjerio Mojsija i narod Izraela njegove moći.

Psalam 77:14: "Vi ste bog koji je stvorio čuda; svoju ste snagu dali do znanja među narodima." Ovaj stih također naglašava Božju sposobnost izvođenja znakova i čuda kako bi pokazao svoju moć i napravio svoju volju. To je relevantno za povijest egzodusa, gdje Bog koristi znakove i čuda kako bi oslobodio narod Izraela od ropstva u Egiptu.

Izaija 42:8: "Ja sam Gospodin; ovo je moje ime; moja slava, za drugo, neću dati, niti pohvale slikama skulpture." Ovaj stih ističe Božju jedinstvenost i ekskluzivnost kao jedini istinski Bog. To je relevantno za povijest egzodusa, za oslobađanje naroda Izraela iz ropstva u Egiptu svjedočanstvo je o jedinstvenoj i ekskluzivnoj moći Boga.

Psalam 121:2: "Moja pomoć dolazi od Gospodina, koji je napravio nebo i zemlju." Ovaj stih naglašava važnost povjerenja Bogu za pomoć i zaštitu, a ne vjerovanje vlastitim vještinama ili resursima. To je relevantno za poglavlje 4 Izlaska, gdje Mojsije izražava sumnje i zabrinutost zbog njegove sposobnosti da vodi narod Izraelove, a Bog mu pokazuje da će biti s njim u svojoj misiji.