Knjiga o Jobu, 3

16. Ne bih bio - k'o nedonošèe zakopano, k'o novoroðenèe što svjetla ne vidje.

Versi relativi a Knjiga o Jobu, 3:

U prvom poglavlju posla, nakon što je proklinjao dan kada se rodio, posao počinje žaliti zbog vlastitog života i ispitivati ​​zašto je pošteđen mrtvog rođenja ili umrijeti pri rođenju. Govori o tome kako sada pati i želi smrt, jer je njegova bol prevelika da bi mogla izdržati. Slijedi pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Jobu 3:

Jeremija 20:18: "Zašto sam napustio majku da vidi rad i tugu, da dane konzumiram u sramoti?" Ovaj stih govori o ispitivanju proroka Jeremije o svrsi njegovog života i patnji s kojom se suočava.

Psalam 6:6: "Umoran sam od toliko oplakivanja; cijelu noć plivam u suzama do svog kreveta, preplavljujući s njima moj krevet." Ovaj stih prikazuje tjeskobu i tugu koju posao izražava u svom jadikovanju u 3. poglavlju.

Psalam 88:3: "Jer moja je duša puna tjeskobe, a moj se život približava Seolu." Ovaj stih izražava osjećaj Joba da će smrt biti olakšanje za njegovu patnju.

Psalam 22:1-2: "Bože, Bože moj, zašto si me napustio? Zašto si tako daleko od pomaganja i riječi mog bolesnog?, Ali ja nemam tišinu." Ovaj stih odražava žalost i osjećaj napuštanja posla u svojoj patnji.

Psalam 42:5: "Zašto ste zaklani, o moja duša, i zašto ste uznemireni u meni? Čekaj u Bogu, jer ću vas i dalje hvaliti za spas u vašoj prisutnosti." Ovaj stih govori o važnosti održavanja vjere i nade u Boga, čak i usred patnje.