Tužaljke, 1

20. Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grèi jer bijah opako prkosan! Vani maè pokosi moje sinove, a unutra - smrt.

Versi relativi a Tužaljke, 1:

Lamentacije 1 prvo je poglavlje Knjige žalosnika, koja predstavlja zbirku pjesama koje izražavaju duboku tugu i žaljenja zbog uništenja Jeruzalema i patnje naroda Judeja. Poglavlje 1 predstavlja Jeruzalem personificiran kao usamljena i napuštena žena koja trpi božansku kaznu zbog svojih grijeha. Slijedi pet stihova povezanih s temama koje su upućene u Lamentarations 1:

Izaija 64:10: "Vaši su sveti gradovi postali napušteni; Sion je postao pustinjski, Jeruzalem u Sillowu." Ovaj stih opisuje uništavanje svetih gradova i pustoš Jeruzalema, što je središnja tema lamentacije 1.

Psalam 137:1: "Pored Babilonskih rijeka, smjestimo se tamo i plačemo, kad se sjećamo Siona." Ovaj stih pokazuje bol i tugu prognanika u Babilonu, koji se sjećaju svoje domovine i plaču zbog gubitka Jeruzalema.

Izaija 51:19: "Ove dvije stvari su vam došle, na koga će biti suosjećanje? Ovaj stih pokazuje Božju tugu zbog patnje Jeruzalema i osjećaj nemoći u lice uništenja.

Psalam 22:1: "Bože, Bože moj, zašto si me napustio? Zašto te izdržavaš od moje pomoći i riječi moje prsate?" Ovaj stih izražava osjećaj napuštanja i usamljenosti koje Jeruzalem doživljava, personificiran kao usamljena žena u žalosnom mjestu 1.

Jeremiah 9:1: "Ah! Dao sam mi kolibu u pustinji da se hodočastim od svog naroda! Jer su svi preljubili, gomila izdajnika." Ovaj stih izražava želju za izolacijom usprkos korupciji i nevjeri ljudi, temu prisutnu u žalosnosti 1.