Poslanica Rimljanima, 2

1. Zato nemaš isprike, èovjeèe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuðuješ: ta to isto èiniš ti što sudiš.

Wersety związane z Poslanica Rimljanima, 2:

Rimljanima 2 obraća se licemjerju Židova koji osuđuju pogane zbog svojih grijeha, dok oni sami čine iste pogreške. Pavao tvrdi da su svi krivi pred Bogom i da Božja pravednost ne pravi razliku između Židova i pogana. Također naglašava potrebu za unutarnjom promjenom, a ne samo slijedeći zakon izvana. Na temelju tih tema, pet srodnih stihova je:

Matej 7:1-2: "Ne prosudite da vam se neće suditi. Jer s kriterijem s kojim sudite, bit će vam ocijenjen; i kako ste mjerili i vi ćete vas mjeriti." Ovaj stih govori o licemjerju presude i kako se možemo suditi na isti način kao što sudimo drugima. To se odnosi na osudu Židova na pogane u Rimljanima 2.

Galaćanima 3:28: "Nema židovskog ili grčkog; nema roba ili slobodnog; nema muškarca ni žene; jer sve ste u Kristu Isusu." Ovaj stih govori o jedinstvu u Kristu i nedostatku razlike između različitih skupina ljudi. To se odnosi na Pavlovu izjavu u Rimljanima 2 da Božja pravednost ne razlikuje Židove i pogane.

Jakov 1:22: "Ali žeđ za Riječ, a ne samo slušatelji, obmanjujući se." Ovaj stih naglašava važnost glume prema Božjoj riječi, umjesto da je samo čuje. To se odnosi na Pavlov naglasak na Rimljanima 2 da je potrebna unutarnja promjena, a ne samo vanjska usklađenost sa zakonom.

1. Korinćanima 4:5: "Stoga, ne sudite prije vremena, sve dok Gospodin ne dođe, koji neće samo objaviti skrivene stvari tame, već će i manifestirati dizajne srca; a zatim će svaki primiti od Boga Bože hvale zbog vas. " Ovaj stih govori o Božjoj pravednosti i kako će otkriti istinsku namjeru srca. To se odnosi na Pavlov naglasak na Rimljanima 2 da se Božja pravednost ne temelji na vanjskim razlikama, već na istinskoj namjeri srca.

Efežanima 2:8-9: "Jer se milošću spašavaš, vjerom, a to ne dolazi od vas, to je Božji dar; to ne dolazi iz djela, tako da nitko ne može slaviti." Ovaj stih govori o spasenju po milosti, a ne za djela. To se odnosi na Pavlovu izjavu u Rimljanima 2 da Božja pravednost nije postignuta vanjskim poštivanjem zakona, već unutarnjim promjenama i vjerom u Krista.