Znaleziono 197 Wyniki dla: Jakov san o Jakovu
Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, (Knjiga Postanka 32, 4)
i naloži im: "Ovako æete reæi mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poruèuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. (Knjiga Postanka 32, 5)
Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa èetiri stotine momaka." (Knjiga Postanka 32, 7)
Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. (Knjiga Postanka 32, 8)
Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja æu ti biti dobrostiv!' (Knjiga Postanka 32, 10)
Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suoèim, možda æe mi oprostiti." (Knjiga Postanka 32, 21)
Jakov ostane sam. I neki se èovjek rvao s njim dok nije zora svanula. (Knjiga Postanka 32, 25)
Videæi da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk išèašio dok su se rvali. (Knjiga Postanka 32, 26)
Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." (Knjiga Postanka 32, 28)
Onaj reèe. "Više se neæeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." (Knjiga Postanka 32, 29)
Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi. (Knjiga Postanka 32, 30)
Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reèe - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh." (Knjiga Postanka 32, 31)