Znaleziono 195 Wyniki dla: vrt
Jedanaeste godine kralja Sidkije, èetvrtoga mjeseca, dana devetoga u mjesecu, provališe u grad. (Jeremija 39, 2)
Kad ih vidješe Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dadoše se u bijeg na vrata izmeðu dva zida, noæu iziðoše iz grada prema Kraljevu vrtu i krenuše k dolini Arabi. (Jeremija 39, 4)
Rijeè koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on te rijeèi iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: (Jeremija 45, 1)
Još o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, što bijaše kod rijeke Eufrata, u Karkemišu, i kralj Nabukodonozor ga potuèe, èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga. (Jeremija 46, 2)
Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, èetvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik. (Jeremija 51, 59)
Devetoga dana èetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, (Jeremija 52, 6)
neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noæu kroz vrata izmeðu dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. (Jeremija 52, 7)
Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i sveæenika. (Tužaljke 2, 6)
Nad tobom plješæu rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kæeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?" (Tužaljke 2, 15)
Jednako su slièni glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu baèenu u mrak - ti drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom. (Baruh 6, 70)
Godine tridesete, èetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meðu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viðenja. (Ezekiel 1, 1)
Svaki imaše po èetiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga èovjeèje, a u treæega lice lavlje, u èetvrtoga orlovsko. (Ezekiel 10, 14)