1. Stoga, braæo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga sveæenika naše vjere - Isusa:

2. on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kuæi njegovoj.

3. Dostojan je doista toliko veæe slave od Mojsija koliko veæu èast od kuæe ima onaj tko ju je sagradio.

4. Jer svaku kuæu tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.

5. Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kuæi njegovoj kao služnik da posvjedoèi za ono što je imalo biti reèeno,

6. ali Krist - kao Sin, nad kuæom njegovom. Njegova smo kuæa mi ako saèuvamo smjelost i ponos nade.

7. Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu èujete,

8. ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji

9. gdje me kušnjom iskušavahu oèevi vaši premda gledahu djela moja

10. èetrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne pronièu moje putove.

11. Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neæe uæi u moj poèinak!

12. Pazite, braæo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga.

13. Paèe hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.

14. Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim saèuvamo

15. kad je reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni!

16. Jer, koji su to èuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta?

17. Koji li mu dodijavahu èetrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji?

18. Kojima se zakle da neæe uæi u njegov poèinak, ako li ne nepokornima?

19. I vidimo da ne mogoše uæi zbog nevjere.





“O amor é a rainha das virtudes. Como as pérolas se ligam por um fio, assim as virtudes, pelo amor. Fogem as pérolas quando se rompe o fio. Assim também as virtudes se desfazem afastando-se o amor”. São Padre Pio de Pietrelcina