1 Teško gradu krvnièkom, pun je laži, prepun grabeža, s pljaèkanjem on ne prestaje!
2 Slušajte! Pucaju bièem! Slušajte! Štropot toèkova! Konji upropanj, kola poskakuju.
3 Konjanici u stremenu, maèevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotièe!
4 Eto plaæe za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vješte èarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim èaranjima.
5 "Evo me! Tebi!" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut æu skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat æu narodima, tvoju sramotu kraljevstvima.
6 Bacit æu na tebe smeæe, osramotit æu te, izložiti na stup sramote.
7 Svaki koji te vidi, bježat æe od tebe. Reæi æe: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je može požaliti? Gdje joj naæi tješitelje?"
8 Jesi li tvrða od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziðe bilo je more, njezini bedemi bile su vode.
9 Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoænici.
10 A i ona je otišla u progonstvo, morala je iæi u sužanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskršæima; za ugledne ljude njezine bacali su ždrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima.
11 Tako æeš i ti biti slomljena, bit æeš svladana; tako æeš i ti morati tražiti utoèište pred dušmaninom.
12 Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih želi jesti.
13 Gledaj svoj narod: sve je žensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje širom se otvaraju neprijatelju; oganj je sažgao tvoje prijevornice.
14 Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnjeèi blato, gazi ilovaèu, uzmi kalup za opeku.
15 A ipak æe te oganj sažeæi i maè potamaniti. Namnoži se kao kukci, namnoži se kao skakavci;
16 [16a] umnoži svoje trgovce da ih bude više nego zvijezda na nebu,
17 [17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilašca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo.
18 Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj raspršio po gorama, nitko ga više ne može sakupiti.
19 Tvojoj rani nema lijeka! Neizljeèiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju plješæu tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjeæao na sebi tvoju okrutnost?
Versículos relacionados com Nahum, 3:
Naum 3 opisuje uništenje Nineve, glavnog grada Asirskog carstva, zbog njegove korupcije, nasilja i idolopoklonstva. Poglavlje najavljuje pad grada i poraz stanovnika i opisuje užas i kaos koji slijede njegov pad. Stihovi odabrani u nastavku povezani su s temama prosudbe, uništenja i grijeha.
Izaija 13:9: "Evo, Dan Gospodnji dolazi, užasan, s bijesom i gorljivim gnjevom, kako bi zemlja napravila u izbjeljivanju i uništila grešnice." Ovaj stih opisuje dan Božje presude kada će doći kazniti grešnice i donijeti uništenje.
Shaponias 1:15: "Taj dan je dan ogorčenja, dan tjeskobe i zatezanja, dan uzbuđenja i udara, Dan tame i tame, dan oblaka i guste tame." Ovaj stih opisuje strašnu prirodu Božjeg prosudbe, koja će donijeti uništenje i patnju grešnicima.
Jeremiah 50:31-32: "Evo, ja sam protiv tebe, o Izvrsno, kaže Gospodin Bog domaćina, jer je došlo tvoj dan, vrijeme kada ću vas posjetiti. I vrhunski će se spotaknuti i pasti, a ne tamo bit će oni koji ustanu; a ja ću zapaliti njihove gradove i konzumirati svu svoju okolinu. " Ovaj stih govori o padu vrhunskog grada i sljedećem uništavanju.
Jeremija 51:37: "A Babilon će postati u Montõesu, prebivalište od čacala, zaprepaštenje i zvižduk, bez stanovnika." Ovaj stih opisuje uništenje grada i njezinu transformaciju u ruševine.
Izaija 47:11: "Iz onoga što će vam doći zlo da nećete znati kako to dočarati, a takva će uništavanja pasti na vas da se ni na koji način ne možete pogađati; i odjednom ćete doći do onoga na što se nije sumnjalo." Ovaj stih govori o uništenju koje će naglo i neočekivano doći na zle, kao božansku presudu o grijehu.
Luvut: