Druga knjiga o kraljevima, 16

15. Kralj Ahaz zapovjedio je sveæeniku Uriji: "Na velikom æeš žrtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i veèernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega naroda. Po njemu æeš izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o žrtveniku od mjedi još æu razmisliti."

Versi relativi a Druga knjiga o kraljevima, 16:

Poglavlje 16. od 2 kralja bavi se pričom o Ahazu, kralju Jude, i njegovoj vezi s Tiglate-Pileserom, kraljem Asirije. Ahaz se odbija pridružiti koaliciji Kraljevstva protiv Asirije i umjesto toga poziva na pomoć u tiglici. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u 2 kraljeva 16.

2 kraljeva 15:29: "U danima Peca, kralja Izraela, Tiglate-Pileser, kralja Asirije, došao je i uzeo Ijo, Abel-Bete-Maca, Janaa, što, Hazar, Gilead, Galilee, svu zemlju Naphtali i odveo ih zarobljene u Asiriji. " Ovaj stih pokazuje prisutnost Asirije u regiji i njegovu sposobnost osvajanja teritorija u blizini Izraela i Jude.

2 Kraljevima 15:19: "Tada je Pul, kralj Asirijskog kralja, došao protiv zemlje; i Menahem je povukao tisuću srebrnih talenata, da njegova ruka ide s njim i ojača njegovo kraljevstvo u ruci." Ovaj stih pokazuje politiku podmićivanja koju je Meném, kralj Izrael, usvojen u odnosu na Asiriju kako bi se zaštitio.

Izaija 7:2: "Navedena je kuća Davida," Sirija je udružila Ephraim. " Tada su se srce Ahaza i srce njegovog naroda tresalo poput drveća šume uzdrmava vjetar. " Ovaj stih pokazuje Acazovu zabrinutost za prijetnju savezom između Sirije i Efraima, što bi moglo predstavljati prijetnju Judi.

Izaija 7:6: "Idemo protiv Jude, maltretirajući ga i otvorit ćemo jaz u njemu i postaviti kralja u njegovu sredinu, da, sina stola." Ovaj stih pokazuje namjeru Sirije i Ephraima da napadnu Judu i uspostave kralja po svom izboru.

Izaija 7:17: "Ali Gospodin će vam prenijeti, nad vašim ljudima i nad ocem, danima kao što to nikada nije bilo od dana kada se Efraim nije odvojio od Jude - sve dok na kraju dana nećete biti uništeni Ali bit ćete spašeni. " Ovaj stih pokazuje Božje obećanje da on i njegovo kraljevstvo neće biti potpuno uništeni unatoč prijetnji invazije Sirije i Ephraima.