Knjiga o Jobu, 4

15. Dah mi neki preko lica proðe, digoše se dlake na mom tijelu.

Versi relativi a Knjiga o Jobu, 4:

Jobovo poglavlje 4 predstavlja Elifazov govor, jedan od Jobovih prijatelja koji ga pokušavaju utješiti i uvjeriti da je njegova patnja rezultat njegovih grijeha. Elifaz tvrdi da je Bog pravedan i da pravednici ne trpe, pa je posao morao učiniti nešto pogrešno da bi zaslužio toliko nevolje. Ispod je pet stihova iz drugih biblijskih knjiga koje se odnose na teme obuhvaćene u Jobu 4:

Psalam 37:25: "Bio sam mlad i sada sam star, ali nikad nisam vidio pravednu bespomoćnost, niti njegova djeca mole kruh." Ovaj stih je u suprotnosti s Elifazovom izjavom da pravednici ne trpe, što ukazuje da se čak i pravednici mogu suočiti s poteškoćama i izazovima.

Mudre izreke 3:11-12: "Moj sin, Gospodinova korekcija, niti se obeshrabruje, a ne obeshrabriti se kad ga, po njemu, ukori. Za Gospodin ukorio koga, kao Otac, voli Sinu kome Želi dobro. " Ovaj stih govori o božanskoj korekciji, što može uključivati ​​patnju i suđenja. To je relevantno za Elifazovu perspektivu da je posao morao učiniti nešto pogrešno da bi zaslužio njegovu patnju.

James 1:2-4: "Moja braćo, skloni su svu radost prolaska kroz razne suđenja, znajući da suđenje vaše vjere stvara strpljenje. A strpljenje ima vaš savršen posao, tako da ste mogli biti savršeni i cjeloviti, bez da nestate bilo što. " Ovaj stih govori o tome kako suđenja mogu biti prilika za rast i jačanje vjere. To je relevantno za situaciju posla, koja se testira u njegovoj vjernosti Bogu.

Izaija 55:8-9: "Jer moje misli nisu vaše misli, niti vaši načini, moji načini, kaže Gospod. Jer, baš kao što su nebesa veća od zemlje, tako su i moji načini visoki od vaših načina i mojih misli, više od vaših misli. " Ovaj stih govori o tome kako Božji načini mogu biti tajanstveni i nedostižni, što je relevantno za situaciju posla, što se bori da shvati zašto pati.

Rimljani 5:3-5: "I ne samo to, već i mi slavimo u nevolji, znajući da nevolja stvara strpljenje; i strpljenje, iskustvo; i iskustvo, nada. I nada ne donosi zbrku, jer se Božja ljubav ulijeva u naše Srca za Duha Svetoga koji nam je dat. " Ovaj stih govori o tome kako nevolje mogu dovesti do rasta vjere i veće nade. To je relevantno za Joboinu situaciju, koja se bori za održavanje svoje vjere i nade usred patnje.