Ponovljeni zakon, 12

19. Pazi da nikad ne zaboraviš levita dok si na svojoj zemlji.

Versi relativi a Ponovljeni zakon, 12:

Ponovljeni zakon 12 bavi se uglavnom smjernicama koje je Mojsije dao Izraelovim ljudima o mjestu i ispravnom načinu obožavanja Boga, ističući važnost ne slijedeći poganske prakse susjednih naroda. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:

Joshua 24:15: "Ali ako vam se čini da vam je zlo da služite Gospodinu, danas sam odabrao onima koji služe; ako je bogovima kojima su služili vašim roditeljima, koji su bili izvan rijeke ili bogovima Amoriti, u čijoj će zemaljskoj zemlji, ali ja i ja služiti Gospodinu. " Ovaj stih pokazuje važnost odabira štovanja samo Gospodinu, a ne savijanja pred drugim bogovima.

2 kraljeva 17:35: "Gospodin je sklopio savez s njima i zapovijedao im:" Ne bojte se drugih bogova, niti ih obožavajte, niti im služite niti im se prinosi žrtve. " Ovaj stih pojačava važnost saveza između Boga i njegovog naroda i ističe potrebu da se ne klanja drugim bogovima.

Jeremija 7:3-4: "Tako kaže Gospodar domaćina, Bog Izrael: Izmijenite svoje načine i svoja djela i natjerajte vas da prebivate na ovom mjestu. Ne vjerujete lažnim riječima, govoreći: Hram Gospodnje, hram od Gospodine, to je ovaj. " Ovaj stih pokazuje važnost iskrenosti u štovanju Boga, za razliku od pukog poštivanja vjerskih rituala.

Micah 6:6-8: "Što ću se upoznati s Gospodinom i uključit ću se i prije najvišeg Boga? Tisuću ribeiros de maslinovog ulja? Hoću li dati svoje prvorođenče za svoj prijestup, plod svog tijela za grijeh moje duše? Izjavio te, čovječe, što je dobro; i što vas Gospodin pita, ali da vježbate pravdu, i volite dobroćudnost, a Andem ponizno sa svojim Bogom? " Ovaj stih naglašava važnost pravde, dobrote i poniznosti kao središnjih elemenata štovanja Boga.

Ivan 4:23-24: "Ali dolazi vrijeme, a sada je, u kojem će istinski štovatelji u duhu i istinu klanjati Ocu i u istini; jer Otac nastoji to štovati. Bog je duh, a važno on se klanja u duhu i u istini. " Ovaj stih pojačava važnost obožavanja Boga istinski, u duhu i istini, a ne samo slijedeći prazne rituale.