1. I vidjeh drugoga jednog, snažnog anðela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje;

2. u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakoraèi desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav rièe.

3. I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.

4. A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali zaèujem glas s neba: "Zapeèati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!"

5. I onaj anðeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu

6. i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: "Neæe više biti vremena!

7. Nego - u dane kad se oglasi sedmi anðeo, èim zatrubi, dovršit æe se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima."

8. I glas što ga zaèuh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anðela što stoji na moru i na zemlji!"

9. Pristupim k anðelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on æe mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorèit æe ti utrobu, ali æe ti u ustima biti slatka kao med."

10. Uzeh knjižicu iz ruke anðelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorèi mi utrobu.

11. I reèeno mi je: "Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!"





“Temos muita facilidade para pedir, mas não para agradecer”. São Padre Pio de Pietrelcina