Psalmi, 142
6. K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utoèište, ti si dio moj u zemlji živih.
6. K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utoèište, ti si dio moj u zemlji živih.
Psalam 142 molitva je čovjeka u nevolji koji plače Bogu za pomoć i izbavljenje. Psalmist se osjeća sam i progonjen, ali vjeruje da je Bog njegovo utočište i dio u zemlji živih. Evo pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim psalmom 142:
Psalam 55:6 - "Rekao sam u zaprepašćenju, oh! Dao sam mi krila poput golubice! Letio bih i našao utočište." Poput psalmista psalma 142, autor ovog psalama poziva na pomoć u vrijeme nevolje i želi pobjeći od svojih progonitelja.
Psalam 143:3-4 - "Za neprijatelj mi je progonio dušu; srušio mi je život na zemlji; natjerao me da prebivam u tami, poput onih koji su dugo umrli. U meni je srce pusto." Ovi stihovi opisuju tjeskobu i usamljenost koju psalmist psalma 142 osjeća u svojoj nevolji.
Psalam 27:9 - "Ne sakrij lice od mene, ne odbacujte svog sluge, vi koji imate moju pomoć; ne dopuštate me ili me napuštate, Bože mog spasenja!" Ovaj stih pokazuje povjerenje psalmista psalma 142 u Božjoj pomoći, čak i kad se osjeća napušteno.
Psalam 31:2-3- "Uključite mi uši, brzo me iznesite; budite stijena utočišta, moćna tvrđava da me spasi. Jer ti si moja stijena i moja tvrđava; zbog vaše ljubavi, vodite me i vodi me. " Ovi stihovi naglašavaju povjerenje psalmista u Boga kao njegovu tvrđavu i stijenu utočišta.
Psalam 143:11- "Zbog vašeg imena, Gospodine, zadržite moj život; zbog vaše pravednosti, izvadite me iz tjeskobe." Ovaj stih odražava želju psalmista psalma 142 da ga spasi Bog i živi kako bi proslavio njegovo ime.
“Seja modesto no olhar.” São Padre Pio de Pietrelcina