1. Jakov nastavi put i doðe u zemlju istoènu.

2. Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru.

3. Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.

4. "Odakle ste, braæo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore.

5. "Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore.

6. "Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kæi Rahela sa stadom", odgovore.

7. "Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraæati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?"

8. "Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce."

9. Dok je on još s njima govorio, doðe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica.

10. Kako Jakov ugleda Rahelu, kæer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primaèe i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.

11. Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plaè.

12. Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriæ njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrèa i obavijesti oca.

13. Kad je Laban èuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrèa mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuæu. Isprièa Labanu sve što mu se dogodilo.

14. A onda Laban reèe. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,

15. Laban reèe Jakovu: "Zar æeš me zato što si mi sestriæ badava služiti! Kaži mi koliko æeš tražiti za najam?"

16. A Laban imaše dvije kæeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlaðoj Rahela.

17. Lea imala slabe oèi, a Rahela bila stasita i lijepa.

18. Kako je Jakov volio Rahelu, reèe: "Služit æu ti sedam godina za tvoju mlaðu kæer Rahelu."

19. Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!"

20. Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se uèinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.

21. Poslije toga Jakov reèe Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj."

22. Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.

23. Ali naveèer uzme svoju kæer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priðe k njoj.

24. Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kæeri Lei za sluškinju.

25. Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reèe Labanu: "Zašto si mi to uèinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?"

26. Laban odgovori: "U našem mjestu nije obièaj da se mlaða udaje prije starije.

27. Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda æu ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu.

28. Onda mu Laban dade i svoju kæer Rahelu za ženu.

29. Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kæeri Raheli za sluškinju.

30. Jakov nato priðe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina.

31. Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uèini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja.

32. Lea zaèe i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaèi, kako je ona protumaèila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga æe me sada muž moj ljubiti."

33. Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Jahve je èuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun.

34. Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Sad æe se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi.

35. A kad je još jednom zaèela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit æu Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raðati.





“Sejam como pequenas abelhas espirituais, que levam para sua colméia apenas mel e cera. Que, por meio de sua conversa, sua casa seja repleta de docilidade, paz, concórdia, humildade e piedade!” São Padre Pio de Pietrelcina