1. I ušavši u laðu, preplovi i doðe u svoj grad.

2. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reèe Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!"

3. A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!"

4. Prozrevši njihove misli, Isus reèe: "Zašto snujete zlo u srcima?

5. Ta što je lakše reæi: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reæi: 'Ustani i hodi'?

6. Ali da znate: vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reèe uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i poði kuæi!"

7. I on usta te ode kuæi.

8. Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

9. Odlazeæi odande, ugleda Isus èovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Poði za mnom!" On usta i poðe za njim.

10. Dok je Isus bio u kuæi za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici doðoše za stol s njime i njegovim uèenicima.

11. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš uèitelj jede s carinicima i grešnicima?"

12. A on, èuvši to, reèe: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima.

13. Hajdete i prouèite što znaèi: Milosrðe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne doðoh zvati pravednike, nego grešnike."

14. Tada pristupe k njemu Ivanovi uèenici govoreæi: "Zašto mi i farizeji postimo, a uèenici tvoji ne poste?"

15. Nato im Isus reèe: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaruènik? Doæi æe veæ dani kad æe im se ugrabiti zaruènik, i tada æe postiti!"

16. "A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuèe s odijela pa nastane još veæa rupa."

17. "I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inaèe se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje saèuva."

18. Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reèe: "Kæi mi, evo, umrije, ali doði, stavi ruku na nju, i oživjet æe."

19. Isus usta te s uèenicima poðe za njim.

20. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priðe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.

21. Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit æu se."

22. A Isus se okrenu i vidjevši je reèe: "Hrabro, kæeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga èasa.

23. I uðe Isus u kuæu glavarovu. Ugleda sviraèe i buèno mnoštvo pa

24. reèe: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu.

25. A kad je svijet bio izbaèen, uðe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena.

26. I razglasi se to po svem onom kraju.

27. Kad je Isus odlazio odande, poðu za njim dva slijepca vièuæi: "Smiluj nam se, Sine Davidov!"

28. A kad uðe u kuæu, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to uèiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!"

29. Tada se dotaèe njihovih oèiju govoreæi: "Neka vam bude po vašoj vjeri."

30. I otvoriše im se oèi. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!"

31. Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.

32. Tek što oni iziðoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta.

33. Pošto izagna ðavla, progovori njemak. Mnoštvo se èudom èudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!"

34. A farizeji govorahu: "Po poglavici ðavolskome izgoni ðavle."

35. I obilazio je Isus sve gradove i sela uèeæi po njihovim sinagogama, propovijedajuæi Evanðelje o Kraljevstvu i lijeèeæi svaku bolest i svaku nemoæ.

36. Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmuèeni i ophrvani kao ovce bez pastira.

37. Tada reèe svojim uèenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo.

38. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju."





“A caridade é o metro com o qual o Senhor nos julgará.” São Padre Pio de Pietrelcina