Knjiga o Jobu, 16

4. I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti rijeèima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;

Versos relacionados con Knjiga o Jobu, 16:

Poglavlje 16. Poglavlje predstavlja nastavak dijaloga Joba i njegovih prijatelja koji pokušavaju objasniti zašto pati. U ovom poglavlju Job žali zbog činjenice da njegovi prijatelji ne mogu razumjeti njegovu bol i navodi da je Bog odgovoran za njegove patnje. Također izražava nadu da Bog svjedoči o njegovoj nevinosti.

Psalam 22:1 - "Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio? Zašto te izdržavaš iz riječi mojih ljutih i ne pomažeš mi?" Ovaj stih izražava bol i tjeskobu nekoga tko se osjeća napušten od Boga, kao što Job osjeća u svojoj situaciji patnje.

Psalam 69:20 - "Afrontas mi je slomio srce i vrlo sam slab; čekao sam nekoga tko je imao suosjećanja, ali nije ih bilo; i za udobno djelovanje, ali nisam ih našao." Ovaj stih odražava usamljenost i tugu nekoga tko prolazi kroz teško vrijeme i ne nađe utjehu ili pomoć.

Izaija 53:3 - "Prezvan je, a najviše odbačen među muškarcima, muškarac boli, i iskusan u poslu; i, kao što je jedan od muškaraca skrivao lice, bio je prezvan, a mi to uopće nismo učinili. " Ovaj stih govori o nekome tko je prezvan i pati, ali na kraju je prepoznat i cijenjen. Job također prolazi kroz ovo iskustvo, prezire i ignoriraju njegovi prijatelji, ali čekajući da ga Bog prepozna.

Rimljanima 8:18 - "Za mene sam siguran da nevolje ovog današnjeg vremena ne trebaju usporediti s slavom koja se mora otkriti u nama." Ovaj stih govori o tome kako su poteškoće s kojima se suočavamo u ovom životu privremene i beznačajne u usporedbi s nagradom koja nas čeka u budućnosti. Čini se da je i posao svjestan ove perspektive.

2. Korinćanima 1:3-4 - "Blago boga i Otac našeg Gospodina Isusa Krista, Otac milosti i Bog svih utjeha, koji nas tješi u svim našim nevoljama, tako da možemo utješiti i one koji su također mogli utješiti one koji također su u nekim nevoljama, s utjehom s kojom mi sami utješimo Bog. " Ovaj stih govori o tome kako je Bog udobnik u našim nevoljama i kako možemo iskoristiti svoja iskustva kako bismo pomogli i utješili druge. Job također traži utjehu u Bogu i očekuje da će njegovi prijatelji naučiti iz svog iskustva.