1. Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov èovjek veæ pogiba.

2. Junaka nema da njega razdraži, tko æe mu se u lice suprotstavit'?

3. Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog èovjeka nema!

4. Prešutjet neæu njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.

5. Tko mu smije razodjenut' odjeæu, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?

6. Tko æe mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?

7. Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapeèaæenih peèatom kamenim.

8. Jedni uz druge tako se sljubiše da meðu njima dah ne bi prošao.

9. Tako su èvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.

10. Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeða oèi su mu.

11. Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.

12. Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.

13. Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suèu.

14. U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.

15. Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmièu puèini.

16. Poput peæine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.

17. Pregibi tusta mesa srasli su mu, èvrsti su kao da su saliveni.

18. Zgodi li ga maè, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.

19. Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotoèeno.

20. On ne uzmièe od strelice s luka, stijenje iz praæke na nj k'o pljeva pada.

21. K'o slamèica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.

22. Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljaèom.

23. Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.

24. Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.

25. Ništa slièno na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.

26. I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim."





“Devo fazer somente a vontade de Deus e, se lhe agrado, o restante não conta.” São Padre Pio de Pietrelcina