1. Ded zazivlji! Zar æe ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?

2. Doista, budalu njegov bijes ubija, luðaka æe sasvim skonèat ljubomora.

3. Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuæu mu pade.

4. Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštiæene na Vratima tlaèe.

5. Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.

6. Ne, opaèina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može niæi sama,

7. nego èovjek raða muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu.

8. Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.

9. Nedokuèiva on djela silna stvori, èudesa koja se izbrojit' ne mogu.

10. On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.

11. Da bi ponižene visoko digao, da bi ojaðene sreæom obdario,

12. redom ruši ono što lukavci smisle, što god zapoèeli, on im izjalovi.

13. On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraæa u ništa.

14. Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noæi.

15. On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silnièkih ruku diže siromaha.

16. Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.

17. Da, blago èovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!

18. On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.

19. Iz šest æe nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neæe.

20. U gladi, od smrti on æe te spasiti, a u ratu, oštru æe te otet maèu.

21. Bièu zla jezika uklonit æe tebe, ispred otimaèa bez straha æeš biti.

22. Suši i studeni ti æeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati neæeš.

23. Sklopit' ti æeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru æe biti.

24. U šatoru svome mir æeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut æe stajat.

25. Koljeno æeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.

26. U grob ti æeš leæi kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.

27. Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj."





“Tenhamos sempre horror ao pecado mortal e nunca deixemos de caminhar na estrada da santa eternidade.” São Padre Pio de Pietrelcina