1. Oèima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim èuh i razumjeh.

2. Sve što vi znate znadem to i ja, ni u èemu od vas gori nisam.

3. Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.

4. Jer, kovaèi laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni lijeènici!

5. Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!

6. Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana poèujte.

7. Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega rijeèi te prijevarne?

8. Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?

9. Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o èovjeka?

10. Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.

11. Zar vas velièanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?

12. Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.

13. Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snaðe što mu drago.

14. Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašæujem?

15. On me ubit' može: nade druge nemam veæ da pred njim svoje držanje opravdam.

16. I to je veæ zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.

17. Pažljivo mi rijeèi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.

18. Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.

19. Tko se sa mnom hoæe parnièiti? - Umuknut æu potom te izdahnut'.

20. Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:

21. digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.

22. Tada me pitaj, a ja æu odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.

23. Koliko poèinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.

24. Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?

25. Zašto strahom muèiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamèicu?

26. O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,

27. koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!

28. Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!





“O temor e a confiança devem dar as mãos e proceder como irmãos. Se nos damos conta de que temos muito temor devemos recorrer à confiança. Se confiamos excessivamente devemos ter um pouco de temor”. São Padre Pio de Pietrelcina