1. Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?

2. Navrh brda, uza cestu, na raskršæima stoji,

3. kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno vièe:

4. "Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.

5. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.

6. Slušajte, jer æu zboriti o važnim stvarima, i moje æe usne otkriti što je pravo.

7. Jer moje nepce zbori istinu i zloæa je mojim usnama mrska.

8. Sve su rijeèi mojih usta praviène, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.

9. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.

10. Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata.

11. Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.

12. Ja, mudrost, boravim s razboritošæu i posjedujem znanje umna djelovanja.

13. Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloæe i usta puna laži - to ja mrzim.

14. Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.

15. Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu.

16. Po meni knezuju knezovi i odliènici i svi suci zemaljski.

17. Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.

18. U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.

19. Moj je plod bolji od èista i žežena zlata i moj je prihod bolji od èistoga srebra.

20. Ja kroèim putem pravde, sred praviènih staza,

21. da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.

22. Jahve me stvori kao poèelo svoga djela, kao najraniji od svojih èina, u pradoba;

23. oblikovana sam još od vjeènosti, odiskona, prije nastanka zemlje.

24. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.

25. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka.

26. Kad još ne bijaše naèinio zemlje, ni poljana, ni poèetka zemaljskom prahu;

27. kad je stvarao nebesa, bila sam nazoèna, kad je povlaèio krug na licu bezdana.

28. Kad je u visini utvrðivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina;

29. kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,

30. bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajuæi pred njim sve vrijeme:

31. igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca èovjekova.

32. Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji èuvaju moje putove.

33. Poslušajte pouku - da steèete mudrost i nemojte je odbaciti.

34. Blago èovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji èuva dovratnike moje.

35. Jer tko nalazi mene, nalazi život i stjeèe milost od Jahve.

36. A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."





“Deus nunca me recusou um pedido”. São Padre Pio de Pietrelcina